Skromni momak iz Segedina

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan Jovanović

Nakon što je pośetio Beograd i konstatovao da u Srbiji postoje svi uslovi za demokratske i fer izbore, potom se pravdao Ivici Dačiću, srpskom ministru vanjskih poslova, da je  reagovao protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori, Oliver Varhelji, novi komesar EU za proširenje, je otišao u Podgoricu i pokazao da o njegovoj neutralnosti i konstruktivnosti nema ni govora. Da sam se ja, kojim slučajem, susreo sa njim, prvo što bih ga pitao što Vi znate o predmetnom Zakonu i što vi znate o problemu sakralne imovine u Crnoj Gori? Naravno, onda bih mu samo predočio pet – šest dokumentata i pitao ga na osnovu čega stiče stavove, a da nema pojma o pojmu o bilo čemu što se događalo u Crnoj Gori i što se danas događa?

Lijepo je i dirljivo što se dvojica autokrata u Mađarskoj i Srbiji lijepo slažu i što Mađarska i Srbija imaju „nikad bolje odnose“, ali bi g. Varhelji morao da razdvoji te dvije stvari i da svoju sadašnju funkciju obavlja profesionalno. Nema sumnje da je iz Beograda otišao sa čuvenom i tupavom matricom, kako neko otima srpske svetinje, kako je SPC već prisutna 800 godina u Crnoj Gori, iako je sadašnja SPC oformljena 1920.godine, a MCP 1931, kada je donešen PRVI Ustav te SPC, … i slične izmišljotine opsenara iz srpskih kuhinja. Nije nikakva tajna da je Varhelji izuzetno blizak i odan predśedniku Mađarske, Viktoru Orbanu. Zato su mu i uslovi za izbore u Srbiji „demokratski i fer“, jer, uostalom, slični „demokratski i fer“ uslovi za izbore postoje i u Mađarskoj već duže vrijeme.

Poklonio bih mađarsko izdanje eseja „Crnogorsko pitanje“, Dr Jožefa Bajze, tom komesaru EU, ne bi li makar dotakao uzroke koji crnogorske prilike čine toliko komplikovanim. Ne znam da li je Vlada Crne Gore razgovarala o eventualnom prolongiranju primjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti sa dotičnim komesarem, ali ako jeste, bojim se da Vlada nema te ingerencije da Zakon koji je Skupština izglasala ne primjenjuje onako kako je Ustav i zakoni Crne Gore obavezuju. Vladajuća partija mora imati na umu da svako izvrdavanje i opstrukcija sa primjenom Zakona neće biti najbolje primljena među onim biračima koji su bezrezervno pozdravili odluku o njegovom usvajanju. Nijesam siguran da će gubitak tih glasova nadomjestiti sa šetačima sa litija.

Takođe, mnogi koji misle slično meni ne bi voljeli da postoje razmimoilaženja u vlasti i da je više nego neophodno jedinstvo i podrška aktuelnom predśedinku, koji je založio samog sebe u ostvarenju projekta nezavisne, evroatlanske Crne Gore, i koja će biti, možda po prvi put u svojoj istoriji, dio modernog, zapadnog, demokratskog, civilizovanog svijeta. I ovo što se dešava po Crnoj Gori, u više mahova, posebno posljednih mjeseca dana, jeste sukob dvije koncepcije Crne Gore. Prva je već naznačena, a druga je retrogradna, u kojoj se nepismeni popovi više cijene od doktora nauka, u kojoj popovi diktiraju društvene „vrijednosti“, antagonizovana  prema nauci, prosvjeti, progresu, evropskim vrijednostima, zemlja mračnjaštva, primitivizma, u kojoj se milioni eura bacaju u temelje već prećeranog broja crkava i manastira, umjesto u naučne ustanove, škole, bolnice, domove zdravlja, … Jer oni koji vjeruju u isceljiteljske moći moštiju, ipak dolaze da se liječe u državne zdravstvene ustanove.

Nema ni promil sumnje da sadašnji predśednik Crne Gore ne bi rizikovao ni svoj položaj u Crnoj Gori, niti svoje bogatstvo, ukoliko ga ima u značajnoj mjeri, ne znam i ne vjerujem njegovim mrziteljima, niti bi imao problem sa nedostatkom demokratije, da se priklonio drugom carstvu. Da je sebe stavio u prvi plan, danas bi Crna Gora bila saveznik autokratske Rusije i njenog neprikosnovenog vladara, kojem puca prsluk i za stanje ljudskih i nacionalnih prava, i za korupciju, i za pljačku državne imovine, … Imao bi punu podršku svih sa litija, cvjetalo bi sveslovensko, svepravoslavno bratsvo, imali bismo Bjelorusiju na Jadranskom moru i lukašenkovsku skupštinu, sa stopostotnom podrškom vlasti. G. Đukanović je ušao u projekat sa svim rizikom da dijeli njegovu sudbinu, tako da sve ono što mu je na srcu nezavisna, moderna, prozapadna Crna Gora i evropske vrijednosti mora podržati njegov napor da jednom za sva vremena sekularizuje Crnu Goru i uredi mjesto i ulogu crkava u njemu. Nema ni građanske, ni uređene, ni pristojne Crne Gore, o modernosti da ne pričamo, dok se taj mrak koji non stop pritiska Crnu Goru ne izmjesti u glave onih koji su mu podložni i objekte koji su podizani sa tim razlogom.

Neljudski je, jadno, bijedno, nesojski koliko smeća se tovari po medijima tom čovjeku i njegovoj porodici. Pomisli li iko od te medijske ološi kako bi se ośećali da neko, iz dana u dan, izmišlja, produkuje na stotine gadosti, denucijacija, …, pravi metu koju je sevap uništiti na bilo koji način. Śećam se koliko je nekadašnji premijer Srbije, Zoran Đinđić, klevetan medijski od svih medija, uključujući i Danas, Vreme, B 92, … ma svih. Proglašavali su ga prvim čovjekom mafije, glavnim trgovcem cigareta, nafte, naručiocem ubistava, … samo zato što je pokušao da promjeni Srbiju i uvede je u vode u kojima je Crna Gora danas.

A Srbija danas hrli u ekstreme. Na vlasti je ista ona nacionalistička desnica (imena socijalisti i sl. su najobičnija farsa) koja je pokrenula ratove devedesetih prošlog stoljeća. Čim ih zagrebeš, iskače iz njih retorika iz tih vremena. Dačić, Vučić, Vulin, Lončar, Martinović…, suština je ista kao i prije. Promjenili su narativ, šatro, ali je ćud ostala ista. Čim se malo opuste, izbija fašizam, nacizam, mržnja prema drugom i drugosti, bahatost i nadmenost u bavljenju drugima… Srbija koja njih ima za poziciju, a Šešelja, Vacića, Gorana Davidovića Fiera, Zavjetnike, Dveri, Jeremića, Đilasa, zašto ne i Lutovca, za opoziciju je zemlja koja donosi svima nesreću. I svojim građanima i okruženju..

Nije normalno da jedan arhiepiskop ima više klipova na youtube-u od Šakire, Madone, Dženifer Lopez… Nešto tu nije normalno. Nije hrišćanski! Ništa ne znači ako neko obuče svetu odjeću, niti ako je u crkvama, ako se bavi svetim stvarima, ako tjelesno moli, posti i hodočasti. Jer sve te stvari  i načine ponašanja, i sva ta djela može činiti i loš čovjek, pretvorica i licemjer. A svjedoci smo svakodnevno svaštočinja u svješteničkoj odjeći. Laže se, jedno se priča javno u Crnoj Gori, drugačije van Crne Gore, obmanjuju se i uvlače ljudi van prostora Crne Gore u nešto što je isključivo stvar građana Crne Gore i njihove države, na lažima se održavaju litije po Crnoj Gori i ruže njeni gradovi, kao da smo u Srednjem vijeku. U čemu je problem vjernika SPC u Crnoj Gori, što je to što ih diskriminiše, ako će i dalje ići u iste crkve, kod istih sveštenika i moliti se istom bogu? Pod uslovom da idu u te crkve da se mole bogu? Zar je pitanje hoće li te crkve biti uknjižene na državu, što je pravno jedino valjano, nešto što njima mijenja život? Ili ih popovi zloupotrebljavaju da bi mogli obavljati svoje trgovačke poslove, voziti bolje džipove, stvarati finansijsku imperiju koja će blistati zlatnim kupoloma, dok će pastva psovati vlast što im je standard nedostatan, što bolnice nisu uređene kao na zapadu, što škole nijesu bolje opremljene, .. Komšija moje majke, sveštenik, to mi govore mnogi u tom kraju Nikšića, svaki drugi dan prazni gepek svog džipa desetinama kesa iz samousluge, dok mnogi od njih sastavljaju kraj sa krajem i ostavljaju priloge toj istoj crkvi čiji je on sveštenik.

Prije nekoliko godina sam, na sajtu uprave za nekretnine, prelistavao vlasničke listove MCP. Prosto sam zadivljen „administrativnim kapacitetima“ crnogorske administracije. Za vlasništvo upisivan je osnov „pravni propis” (koji?), „odluka državnog organa” (koja?), „nema podataka”(!!!!), „naslijeđe“ (od koga?), „više osnova”, „održaj, poklon” (od koga), „građenje”, … Za korišćenje „održaj, poklon”, „pravni propis”, „više osnova”, „odluka državnog organa”, … I za susvojinu: „više osnova”, „nema podataka”, „odluka državnog organa”, „naslijeđe”, … U danilovgradskoj opštini osnov za Vrela je, zamislite, „građenje”; u Vrelima, manastir Ostrog, 13.887 m2, dvorište, osnov vlasništva – „građenje”; Vrela, manastir Ostrog, 63 m2, bogomolja, osnov vlasništva – „građenje”; Vrela, manastir Ostrog, bogomolja, 22 m2, osnov vlasništva – „građenje”; Vrela, manastir Ostrog, konaci, 562 m2, osnov vlasništva – „građenje”, itd. U Gorici, manastir Ždrebaonik, dvorište, livade, šume, voćnaci, … osnov vlasništva – sve „odlukom državnih organa”. Itd, itd. Najviše mi se dojmio osnov „građenje“! To znači da možete na tuđoj trošnoj kući izvesti radove, obnoviti je, eventualno podići koji spratić i uknjižiti je na sebe. Osnov – „građenje“. Sprdnja! Eto zašto Džomić hvali službenike katastra i kaže da su to sve dobri ljudi.

A onda se po televizijskim studijima pojavi teza što je predśednik Đukanović rekao da je posao pravosuđa da brani državu Crnu Goru od napada na nju, da štiti njene interese i da oni kojima to nije jasno, a ja kažem kojima je preča Amfilohijeva vjerska oprganizacija, trobojka ili srpska nacija, da napuste posao koji obavljaju. Obaveza pravosuđa je da štiti društveni poredak, Ustav, zakone, ugled Crne Gore, njene simbole, … A, ako imaju drugačije lične afinitete, neka, kad odu s posla kući, okače trobojku i krst iznad kreveta, pušte Bože pravde dok obavljau bračne dužnosti i tamo ispoljavaju ljubav prema onome što ne bi smjeli na poslu jer ih Ustav i zakoni na to obavezuju.

Problem Crne Gore je, što je za svaku državu neshvatljivo, da je na javnom servisu i mnogim drugim državnim službama potpuno legitimno javno biti protiv nezavisnosti Crne Gore i njenog postojanja. To se tretira kao pravo na mišljenje? To je toliko iščašeno da je jedino u Crnoj Gori, u kojoj se proslavlja nestanak države, moguće! Postavlja se pitanje kako neko može raditi za državu protiv čijeg je postojanja?

Pa, čak, pošto se takvi predstavljaju kao veliki vjernici, a ne znaju osnove hrišćanske vjere, hrišćanstvo propovjeda da je jeres ako mrzimo državu u kojoj živimo. Jevanđelja podstiču vjernike na sve ono što donosi duhovnu i materijalnu dobrobit društvu u kojem žive. Apostol Pavle upućuje vjernike da se pokoravaju zakonima zemlje u kojoj žive (Djela 4:19) i da treba da budu uzorni građani (Rim, 13: 1-7). Uči li ih tome SPC u Crnoj Gori? Je li ovo primjer kako se poštuje država kada Amfilohije, odbijajući da postupi po odluci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture o obustavljanju radova na četiri manastirska kompleksa na Skadarskom jezeru, upozorava direktora Zavoda da bez pismene dozvole Mitropolije Zavodu ubuduće neće biti dozvoljeno da obavlja bilo kakve poslove na zemljištu koje je „vlasništvo” crkve, te da SPC “ne pristaje da bude prirepak jedne, ma koje nekrofilske ustanove… s paganskim duhom i sitnošičardžijskim nastrojenjem...” Je li to razlog zboge čega građani šetaju u litijama, neki prelazeći desetine km, kao da će ih proglasiti śutra svecima? Da SPC bude iznad države, da je ponižava, vrijeđa, … Je li to njihov ideal „uređenog društva?

Molim državu Crnu Goru, preklinjem je, njene državne organe, da naprave bijelu knjigu u kojoj će dokumentovano objasniti kako je aneksirana Crna Gora 1918, kako je „prisajedinjena“ CPC novostvorenoj Ujedinjenoj SPC sa potpisima dva člana Sinoda od njih sedam, protivno kanonima, koji propisuju da o tim stvarima može odlučivati SAMO SABOR, protivno sopstvenom Ustavu iz 1904.godine i protivno svim pravnim normama! Pa da se objasni kako je upisivana imovina na SPC, bez ikakvog osnova, bez ikakvih dokumenata o pravu vlasništva, da se objasni da će crkve i dalje biti otvorene za sve vjernike, da u Crnoj Gori SPC ima preko 700 crkava i manastira koji su sagrađeni u novije vrijeme i da ne postoji ni promil šanse da joj nedostaju bogomolje za bogosluženje, … Pa onda da se to prevede na engleski i sve druge jezike, podijeli svima, uključujući i „skromnog momka iz Segedina“, i vladu Srbije, i da se povede medijska i politička međunarodna kampanja kako bi se upoznali svi relevantni faktori o razmjerama bezobrazluka i razotkrila suština sadašnjih litija, koje su samo drugo poluvrijeme državnog puča iz 2016-te.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta.