SA DRUŠTVENIH MREŽA U MEDIJE, PA PRIJAVA: Inspekcija za cijene na skijalištu

Dva inspektora iz Plava, Mirza Cecunjanin i Mersad Šabović, došli su prvog radnog dana nakon novogodišnjih praznika striktno u Ski rizort Kolašin 1450. Kažu, po prijavi na cijene. Probudila se izgleda kod savjesnih građana ”krv predaka” koji su komšije slali na Goli otok, ne zbog rusofilstva, već iz ljubomore. Ih, da im je sad jedan Goli otok…

To je i prva posljedica višednevnih prozivki i targetiranja Ski rizorta Kolašin 1450 zbog cijena u njihovom restoranu, koje se nijesu dopale pojedincima, pa su po onoj našoj, „ako ne mogu ja neće niko“, digli hajku na ovaj rizort, uz psovke i kletvu, targetirajući čitav Kolašin. Sa društvenih mreža, nezadovoljstvo zbog kačamaka, popare i šolje kisjelog mlijeka, preselilo se u medije. Idealno za praznične dane kada nema puno dešavanja.

Sve to je, pretpostavlja se, pratio glavni inspektor rada Srđan Simović. Osjetivši duboko u venama narodno nezadovoljstvo, odlučio se da djeluje institucionalno. Da, što bi se reklo, pomogne narodu kad je već na funkciji! Jer što će ti funkcija ako je ne zloupotrijebiš, naravno, u korist građana. A građani ako ga se sjete, sjete, makar  ime da mu pomenu na društvenoj mreži X. Jer je on preduzeo institucionalne korake protiv ugnjetavanja masa cijenom kačamaka! Euforija sa mreža preselila u misli i osjećanja glavnog inspektora rada Simovića. Iako cijene nijesu u njegovom „resoru“, morao je nešto da uradi. Neopterećen principima tržišne ekonomije i slobodnog formiranja cijena, prvog radnog dana nakon  praznika uprtio je dva „niža“ inspektora iz Plava, poručujući im – nađite nešto. Ako ne može kazna zbog cijena može zbog rada. I neka plate.

Kako cijene u privatnim restoranima ne određuje država, niti  postoji inspekcija za cijene, po tom osnovu inspektori nijesu mogli ni da kontrolišu Ski rizort Kolašin 1450. Ipak, kad su već došli, i to po nalogu glavnog inspektora Simovića, moraju nešto i da naplate,  pa su se naoružali pravilnicima, uredbama, tačkama i zarezima zakona. U moru propisa našli su jedno – Ski rizort nije donio odluku da će da otvori restoran za praznike, a bez tog „važnog“ dokumenta ne može. I eto kazne. Svi zadovoljni, i njihov šef jer je uradio nešto ”dobro za građane”, i oni jer će šef biti zadovoljan. Nijesu oni čak iz Plava došli u Kolašin zbog zakona i inspekcijskog rada, i to dok još traje novogodišnje raspoloženje. Pa to nikad nije bilo. Došli su zbog naroda, da u ime građana – korisnika društvenih mreža djeluju. Možda čak da objave i neko saopštenje za javnost.

Sjetili su se inspektori onih divnih dana kada je ”narodna” vlast, doduše privremeno, potjerala Aman sa Svetog Stefana, jer je narodu bilo skupo 100 eura plaćati ulaz. Euforično su pozdravili izjavu tadašnjeg ministra turizma a sadašnjeg predjsednika države:

„Ima crtani film u kome gladna djeca gledaju kroz prozor prodavnice kolače kada ih majka pita: „Jeste li gladni“. To je najbolje poređenje odnosa građana Crne Gore prema Svetom Stefanu. Mi ga gledamo kao ta gladna djeca kolače“, rekao je ministar, ekonomista Milatović i otjerao Aman.

„Gladna“ djeca pohrliše na Kraljičinu plažu. Obrtalo se jagnje na ražnju, pekli i prodavali ćevapi i limenke. Sve za euro. Poneko je dovlačio tepih da mogu svi da legnu a da ne opeku pozadinu o vrući pijesak kojima je gazila svjetska elita. To su bila vremena… Tri godine Sveti Stefan nije radio, izgubljeni milioni eura, i na kraju ga vratiše. Šta će sada „gladna“ djeca?

I što ne bi moglo tako i u Kolašinu? Makar pola godine da se vrti narodni ražanj?

Na kraju ostaje pitanje: hoće li inspekcijski nadzor zadovoljiti one kojima je skupo da kilo kačamaka za tri osobe plate 30 eura? Jer nije do cijene i kačamaka. Isti ti što su šokirani cijenama na Bjelasici mnogo skuplje plaćaju u npr. Porto Montenegru. I slikaju se i taguju. Problem je što Kolašin više neće biti ”sirotinja sa sjevera”, gdje se jede i pije za sitniš kad se završi foto sešn u Portu.

L.P.Đ.