Vlasnik Uniproma Veselin Pejović reagovao je povodom istupa poslanika Branka Radulovića na skupštinskom zasijedanju 31.maja.
“Poslanik Radulović je tokom skupštinskog zasijedanja iznio tvrdnje da sam korumpiran i pljackaš, da sam sve pokrao, da kompromitujem ljude koji u meni prepoznaju poslovno i društveno korisnog čovjeka, upozorio je predstavnike Vlade i javnost na moj kriminalni, poslovni lični i porodični karakter, kao i mnoge druge neistine. U namjeri da spasi Crnu Goru od mog zuluma i pohare, kao dokaz za izneseno, založio je svoju čast i svoj obraz kao garanciju istinitosti svojih navoda pred crnogorskom javnošću, i naveo spremnost i sposobnost da o svemu pruži dokaze. Sve ovo, naglasio je, jer je zabrinut za sudbinu Crne Gore i njenih budućih generacija.
Bez obzira što se Radulović svojim duhom i moralom preporučuje za indignaciju, zbog doma gdje je iznio svoje tvrdnje i zbog crnogorske javnosti, dužan sam da, pored ličnog i porodičnog, čuvam i sopstveni poslovni ugled, koji sam dugo i mukotrpno gradio. Branka Radulovića, koji se legitimiše kao guru crnogorske nauke i ekonomije, naučna javnost nije prepoznala kao takvog; u poslovnom svijetu, koliko znam, nije ostvario nikakav uspjeh; stručnošću, radom i znanjem nije unaprijedio ili podigao neku firmu… štaviše, nije mi poznato da je otvorio makar jedno radno mjesto.
Njegova poslovna aktivnost, zapravo, pamti se samo zahvaljujući hapšenju prilikom jedne kontrole u saobraćaju, van Crne Gore, kada je u rezervnom točku, u gepeku njegovog automobila, pronađen ogroman iznos deviza! Dokaz nedozvoljene trgovine i šverca, kao načina sticanja imovine koju nije mogao ostvariti primanjem u prosvjeti.
Nije poznato da je primao honorare od naučnih radova, koji bi objasnili toliku njegovu imovinu, (pa je jasno kako je sticao), da bi sad, kao moralna gromada, upirao prstom, zabrinut za budućnost i ugled Crne Gore. Volio bih da me demantuje, a onda ostaje moja obaveza zbog javnosti Crne Gore, da mu uputim javno izvinjenje”, navodi u reagovanju Pejović.
Kako kaže, Radulović nema problem sa njim i Unipromom.
“Branko ima problem sam sa sobom. Zbog toga se i poziva na čast, a ne na ugled. Čast je subjektivni osjećaj, slika o sebi na koju svaki čovjek ima pravo. Ne želim da mu to pravo oduzimam, ali tvrdim da se nije mogao pozvati na ugled, kategoriju koja znači pozitivno mišljenje sredine i okruženja o jednoj ličnosti i predstavlja objektivnu sliku sredine o pojedincu.
Ukoliko se o Branku Raduloviću pozitivno izrazi neko sa dignitetom i ugledom, ako ponudi dokaze o njegovim uspjesima u nauci i privredi, svu svoju imovinu, poslije takvog javnog istupa, pokloniću Branku Raduloviću. O njegovim političkim uspjesima već se dovoljno zna.
Dozvoliti da takva osoba, u ime Crne Gore, daje svoje ocjene, zlobom i ljubomorom motivisane zaključke, bilo bi svojevrsno pristajanje na kontaminaciju prostora u kojem živimo.
Njegov “doprinos” građanskim vrijednostima nemjerljiv je i ostaće kao hipoteka nasljedstvu, kojima će morati položiti račune za svoja ljudska i politička posrtanja.
Pejović ističe da su javni nastupi, poput onog poslanika Radulovića “primjer i uzrok zagađivanja crnogorskog društvenog prostora” i dodaje kako to nije njegov problem, niti problem Uniproma, nego društva u kojem živimo. Upravo zbog toga je i odlučio da reaguje.
“Opsesivna zabrinutnost i fabrikovanje bezočnih neistina i laži lišavaju me mogućnosti da odmahnem rukom i kažem – nevažno. Puko ignorisanje ovakvog čovjeka zasigurno bi odložio moralnu i političku stabilizaciju društva. Do nje se može i mora adekvatnim odgovorom. Spustio se u niže od dna, ali ima šansu da rehabilituje sebe tako što će dokazati rečeno u Skupštini, a pobrojano na početku teksta, makar i uz rizik da izgubi svoju ‘čast’.
Završiću javnim obećanjem da ću se odreći svega što sam stvarao, ako Branko Radulović dokaže i jedan jedini navod koji je iznio: da sam korumpiran, da pljačkam Crnu Goru, da idem na jutrenje po tuđe, jer nemam sopstveno mišljenje. Ovo obećanje nema roka, nije dato u afektu, nego je moja čvrsta odluka, koja ne zastarijeva, već je trajna i obavezujuća. Ovo sam dužan da saopštim u svoje ime, u ime svoje porodice i u ime preko hiljadu zaposlenih u sistemu Uniproma.
Na kraju, a radi javnosti Crne Gore, Tehnološko Metalurški Fakultet Univerziteta Crne Gore, dodijelo je zahvalnicu Unipromu zbog saradnje i uključivanja studenta u tehnološko- proizvodne procese, radi sticanja praktičnih iskustava. Takođe i zbog nagrađivanja najboljih.
Ako je Branko Radulović u pravu, ova praksa mora prestati, jer bi se u Unipromu mogli stručno usavršavati i sticati iskustva samo iz kriminalnih aktivnosti”, zaključuje Pejović.