Sutkinja Privrednog suda Danijela Vukčević odbila je zahjev Kombinata aluminijuma da se državi i Glavnom gradu zabrani otuđenje i opterećenje 556,6 hiljada kvadrata zemljišta u Dajbabama, Botunu i Cijevni.
KAP tvrdi da su zemljište stekli u postupku privatizacije i da je nakon stečaja postalo dio stečajne mase. Država se u martu 2014. godine upisala kao vlasnik, na osnovu odluke lokalne skupštine, dok je gradu pripalo pravo korišćenja. Sa tom odlukom tada se saglasio i stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić, što je potvrdio i Privredni sud, ali je tu saglasnost pet godina kasnije ipak stavio van snage. Time je, kako tvrde u tužbi, otpao pravni osnov za upis vlasništva, iako spore da je ta saglasnost i mogla biti pravni osnov za upis. Podobna za sticanje svojine, bila bi, kako navode, skupštinska odluka o razgraničavanju između grada i KAP-a, da je tražena saglasnost odbora povjerilaca i da je zaključen ugovor o prenosu svojine i isplaćena tržišna cijena, do čega nije došlo.
KAP je privremenu mjeru tražio navodeći da je Glavni grad i pored saznanja o ovom postupku, donio odluku o osnivanju biznis zone te da su Industrijskom zonom KAP-a obuhvaćene i ove parcele. Smatraju da grad namjerava da ovo zemljišta izda ili proda korisnicima biznis zona po povlašćenim uslovima. Zastupnici grada tvrde da odluka o osnivanju ne predstavlja akt raspolaganja ili namjeru o prodaji ili izdavanju, već je samo određena namjena tog zemljišta u skladu sa planskim dokumentima.
U odgovoru na zahtjev za određivanje privremene mjere navodi se da je vlasnik imovine država, a da je KAP imao pravo korišćenja, koje nakon privatizacije nije transformisao u pravo svojine. Glavni grad je kao izlučni povjerilac tražio izdvajanje ove imovine kako bi spriječio eventualno neosnovano raspolaganje i nanošenje štete. Ukazuju da su sve radnje u vezi upisa države i grada rađene na inicijativu Perišića, te da se nakon šest godina ne može pozivati na sopstvenu nesavjesnost i nezakonitost u postupanju, isticati ništavost sopstvene odluke i iz toga izvlačiti bilo kakvu korist, što kako tvrde, pokušava ovom tužbom.
Sutkinja Vukčević smatra da odluka o biznis zonama ne dokazuje opasnost da će se potraživanje KAP-a, koje je predmet ovog spora, osujetiti ili otežati, jer je njom uređen postupak odabira korisnika biznis zone putem javnog oglašavanja, a u slučaju prodaje pod povlašćenim uslovima, i obaveza saglasnosti Vlade.
Sudija je navela da tužilac nije pružio dokaze da je tuženi preduzeo bilo koju radnju koja bi opravdala određivanje privremene mjere. Osim toga, navodi, tužilac je postavio i eventualni zahtjev za isplatu novčane vrijednosti nepokretnosti, čime je obezbijedio svoje potraživanje za slučaj da sud utvrdi da je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava svojine neosnovan.
Ona je odredila da se u ovom postupku vještak geodetske struke identifikuje sporne parcele, dok bi o predlogu za finansijsko vještačenje naknadno trebalo da odluči.