Ekonomski analitičar Vasilije Kostić ocijenio je da će najava zabrane gradnje malih hidroelektrana obeshrabriti dalja ulaganja u tom segmentu energetike, ali i da “posljedice te najave sasvim sigurno mogu da nadiđu mikroekonomski nivo”.
“Navešću neke od njih. Prva i neposredna posljedica može biti po budžet – oni koji su gradili do sada lex legis – u skladu sa zakonom – vjerovatno moraju biti obeštećeni pa to neposredno protivurječi potrebi stabilizacije budžeta. Pored toga, upitno je kako to korespondira sa potrebom razvoja sektora energetike i naše potrebe za podmirivanjem domaće potrebe za električnom energijom; zatim to direktno povećava nesigurnost investiranja kako domaćeg tako i inostranog, a zna se šta za našu ekonomiju znače investicije”, rekao je Kostić u intervjuu za Dnevne novine, komentarišući jučerašnji ekspoze budućeg premijera Zdravka Krivokapića.
Koliko je mandatar u ekspozeu posvetio pitanja ekonomiji budući da je samo ovlaš pomenuo zaduživanje, a ne recimo kako će namaći prihode?
KOSTIĆ: Novi mandatar i budući premijer, kao što se može vidjeti, nije u ekspozeu posvetio mnogo prostora ekonomiji, liše nekoliko uopštenih opservacija što, naravno, ne znači da se na ekonomska pitanja neće gledati sa potrebnom pažnjom već je to, mislim, prije odraz političke potrebe da se sadržajem ekspozea privuče što veća pažnja javnosti i po svaku cijenu naglasi diskontinuitet sa dosadašnjom vlašću. U tom cilju se i potenciraju opšta mjesta o: prosperitetu, slobodi, jednakosti, napretku i slično dok su nezanimljiva i nerazumljiva ekonomska pitanja u najmanju ruku nepodesna za takvo što. Kako god bilo, stepen bavljenja ekonomije i Vladom i nama, naravno, biće u nesmanjenom intenzitetu spominjao je premijer manje ili više u ekspozeu. Čak bih rekao, bez želje da budem maliciozan, da će stepen bavljenja ekonomijom nove vlade (ili bilo koje druge vlade) biti u obrnutoj srazmjeri s njenim “pominjanjem”.
Koliko će najava zabrane malih elektrana obeshrabriti ulaganja u sektor energetike, ali i najava ukidanja ekonomskog državljanstva?
KOSTIĆ: Sasvim je sigurno da će najava zabrane gradnje malih hidroelektrana obeshrabriti dalja ulaganja u tom segmentu energetike, ali posljedica te najave sasvim sigurno može da nadiđe mikroekonomski nivo. U kompleksnim sistemima kao što je privredni sistem unilateralne odluke uz to još i generalizovane (odnose se na sve slučajeve) nikada ne pogađaju samo ono što je njihova meta. Za takve akcije bi se s pravom moglo reći da pogađaju metu, ali promašuju cilj. O čemu je riječ? Ako se želi obustaviti gradnja malih hidroelektrana za šta (i po mome mišljenju), zaista ima mnogo razloga, a glavni je očuvanja životne sredine, onda proglašenje opšte zabrane, osim željene posljedice ima i mnoge druge potencijalne posljedice koje bi trebalo sagledati. Sa uniformnim odlukama ovakvog tipa (odnosi se i na ekonomsko državljanstvo) bez uvažavanja specifičnosti nema objektivnog pristupa, pa uz one koje treba “počistiti” to se uradi i sa onima koji proizvode korist odnosno doprinose razvoju.
Koje su to posljedice za male elektrane?
KOSTIĆ: Navešću neke od njih. Prva i neposredna posljedica može biti po budžet – oni koji su gradili do sada lex legis – u skladu sa zakonom – vjerovatno moraju biti obeštećeni pa to neposredno protivurječi potrebi stabilizacije budžeta. Pored toga, upitno je kako to korespondira sa potrebom razvoja sektora energetike i naše potrebe za podmirivanjem domaće potrebe za električnom energijom; zatim to direktno povećava nesigurnost investiranja kako domaćeg tako i inostranog, a zna se šta za našu ekonomiju znače investicije.
Želim reći da se usred bilo kakvog procesa, a proces izgradnje mini hidroelektrana je takav, treba uzdržavati od donošenja generalnih, jednostranih odluka (kao što je zabrana gradnje mini hidroelektrana) koje ne uvažavaju realnost niti specifičnost već djeluju kao “univerzalna metla” koja čisti sve bez ostatka. Zbog visokog stepena međuslovljenosti u privrednom sistemu svaka odluka pa i odluka vezana za mini hidroelektrane mora biti sagledana sa aspekta uticaja koji prozvodi ili koje može proizvesti, pa tek onda donijeti odluku.
Budući premijer je najavio zaduženje od makar 500 miliona eura. Kakav će onda biti budžet: socijalni ili razvojni?
KOSTIĆ: Premijer je samo najavio činjenicu koju manjeviše zna čitava javnost i koja je, naravno, posljedica svega što se dešavalo do danas. Potreba za zaduženjem odnosno obezbjeđivanjem nedostajućih sredstava je neophodnost, što je on i najavio kao potrebu njegovog kabineta za obezbjeđivanjem sredstava. Teško je govoriti u datoj situaciji o razvojnom budžetu a da pri tome imamo problem koje imamo. Prije bi adekvatan opis situacije bio borba za održivost odnosno stabilizaciju javnih finansija.
Da li je po Vama ugrožena isplata plata i penzija?
KOSTIĆ: Do sada je likvidnost budžeta uz veliku cijenu održavana, a da li će tako biti ubuduće zavisi dominantno od obezbjeđivanja nedostajućih sredstava i od okončanja kovid krize.
Da li je sada moguće pričati o restrukturiranju crnogorske ekonomije?
KOSTIĆ:Može se, naravno, govoriti o restrukturiranju crnogorske ekonomije naročito što je jer je to jedan od načina dugoročnog izlaska iz krize. Kao što sam već rekao kompleksnost odnosno prisutnost visokog nivoa međuuslovljenosti među procesima i kategorijama privrednog sistema nalažu da se bavite onim što je neophodnost, bez čega se ne može, ali uspješnost u tom poslu opredjeljuje vaše pomjeranje na viši nivo, gdje je moguće realizovati dugoročne zadatke i ciljeve.
Da ste premijer, šta bi Vam bio prvi potez?
KOSTIĆ: Obezbjeđivanje nedostajućih sredstava je uslov svih uslova. Već sam govorio na temu IMF ili MMF-a i rekao da ne treba isključiti niti jednu mogućnost pa ni ovu naročito imajući u vidu u kakvoj smo ekonomskoj situaciji da ne govorimo o zdravstvenoj. Neki to nijesu razumjeli pa su ironično pitali: “A koje su to druge prilike kada se sklapa aranžman sa MMF-om”? Pa da objasnim. Ima mnogo različitih stanja u kojima se zemlje odlučuju za aranžman sa MMF, ali težine tog stanja su bitno različite pa nekima ne preostaje ništa drugo, a druge imaju i druge opcije.
Koliko je realan aranžman sa MMF?
KOSTIĆ: Teške situacije, kao što je naša, ne nude mnogo opcija pa zato ne treba unaprijed isključiti aranžman sa MMF-om i ako ga, prema mome mišljenju, treba izbjeći pod uslovom da nam takva opcija bude dostupna jer sumnjam da taj program stabilizacije ne bi sadržao značajne restrikcije kada su u pitanju dohoci građana (plate i penzije), a to bi u mnogome unazadilo i onako nizak životni standard građana, što bi uz postojeće političke podjele i tenzije moglo da izazove socijalne tenzije.