Danima, ali i mjesecima nikako da iz Instituta “Dr Simo Milošević” i Ministarstva finansija nađu zajednički jezik i rješenja za izlazak iz teške finansijske situacije kompanije kojoj stalno prijeti stečaj, piše Novski portal.
Puno je bilo očekivanja da će Vlada Dritana Abazovića, odnosno Ministarstvo finansija pomoći Institutu, ali radnici kažu da su ona iznevjerena. Plate kasne, blokade računa dešavaju se svako malo, dugovi su preko 30 miliona eura. Fali kadra, jer je samo za godinu njih 100 napustilo Institut.
Ministar finansija Aleksandar Damjanović odgovarajući na pitanja Novskog portala poručio je da Elektroprivreda ima zakonskog osnova da direktno finansijski pomogne Institutu, da će sa srpskim kolegom Sinišom Malim naći ubrzo optimalno rješenje za vraćanje duga „Jugobanci“ od 7,4 miliona eura. Objašnjava i da je u Ministarstvu zdravlja „zapelo“, te da zato još nije stavljen potpis na kolektivni ugovor za Institut.
Objasnite zašto ne možete da date garanciju za Institut Igalo na odobrenu pozajmicu Elektroprivrede od 600 hiljada eura, kada znate da je sve dosadašanje avanse, koje je odobrilo Vaše Ministarstvo i Vlada, Institit Igalo vratio u roku od mjesec ili mjesec i po?
Damjanović: Donošenje odluka Ministartsvo finansija ne može temeljiti na saznanjima, očekivanjima, dobroj volji, ili sličnoj praksi. Sve državne, odnosno budžetske garancije moraju biti predviđene Zakonom o budžetu za tekuću godinu i to je standardna zakonska procedura. Dakle, s obzirom da se radi o akcionarskom društvu u većinskom vlasništvu države svaka direktna državna subvencija bila bi nezakonita.
Niti Vlada, niti MF nisu odobrili sve dosadašnje avanse već je to bila odluka Fonda za zdravstveno osiguranje u odnosu na mogućnosti tog Fonda.
Kao što smo već saopštili, kada je riječ o budžetskim sredstvima koja su planirana kao prihod od raspodjele dobiti preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, koja, podsjećamo, za 2021. godinu iznose 30 odsto, a za 2022. godinu 70%, ista se ne mogu usmjeravati za potrebe finansiranja Instituta, jer bi se pomenuta transakcija mogla tretrirati kao državna pomoć. Sa druge strane, Elektroprivreda ima mogućnost da, od preostalog iznosa ostvarene dobiti, opredijeli sredstva za direktnu pomoć Institutu, pa očekujemo da EPCG direktno pomogne Institutu u skladu sa sopstvenim poslovnim odlukama.
S obzirom da ste već imali razgovor sa kolegom Sinišom Malim u Srbiji, te da su se i dva predsjednika Milatović i Vučić dogovorili o „održivom načinu“ otplate duga Instituta prema Jugobanci AD u stečaju, što to tačno podrazumijeva i kada će doći do tog sporazumnog rješenja , jer ističe odloženi rok javne naplate od 30 dana?
Damjanović: Tako je, o rješenju složene situacije u kojoj se nalazi Institut, ovog mjeseca u Beogradu, razgovarano je sa ministrom finansija Republike Srbije, Sinišom Malim i rezultat tih razgovora je izbjegnuta blokada, odnosno gotovo izvjestan stečaj Instituta. Dogovor je da dvije Vlade, u najkraćem roku, usaglase dinamiku i definišu trajni model rješavanja ovog pitanja, sa aspekta obaveza Instituta, odnosno države Crne Gore, u odnosu na pravosnažnu sudsku presudu, po kojoj se duguje oko 7,4 mil. eura bivšoj Jugobanci a.d. u stečaju. Informisani smo i da je i na predsjedničkom nivou razmatrano ovo pitanje i očekujem da zajednički, u najkraćem roku, pronađemo optimalno rješenje, koje će podrazumijevati dugoročno održiv model poslovanja. U tom kontekstu postoji najava kolega iz Srbije o mogućem strateškom sporazumu Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srbije i Instituta Igalo, po kojem bi se od strane RFZO RS koristile usluge Instituta Igalo, što je bila dobra praksa do 2005. godine, kada je Institut ostvarivao najbolje poslovne rezultate.
Zašto Vlada još neće da da saglasnost na kolektivni ugovor, kojim bi se zaustavila izvršna rješenja i tužbe radnika Instituta zbog nezakonski obračunatih koeficijenata na plate, a time i česte blokade računa Instituta?
Damjanović: Ministartsvo finansija je zvaničnim dopisom od 20. juna, zatražilo od resornog Ministarstva zdravlja usklađivanje odredbi Nacrta kolektivnog ugovora Instituta Igalo AD sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru, u tehničkom i materijalnom smislu. Pored navedenog, Ministasrtvo finansija, je u skladu sa redovnim zakonskim procedurama, zatražilo da se dostavi procjena fiskalnog efekta Nacrta kolektivnog ugovora, kao i Izvještaj o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa (RIA obrazac) na budžet države i na poslovanje društva, kako bi Ministarstvo finansija zauzelo konačan stav. Na dostavljene preporuke, Ministarstvo finansija do danas nije dobilo odgovor, koji se očekuje od Ministarstva zdravlja.
Što biste poručili radnicima i sindikalcima Instituta i članovima Unije nezavinsog sindikata, koji svakog petka blokiraju granice prema EU, u znak ptotesta što se sporo rješava status Instituta? Što kuvarima i konobarima koji prijete štrajkom ukoliko za koji dan ne dobiju julsku platu? Što, pak, menadžmentu Instituta?
Damjanović: Svakako da kao građanin, razumijem zaposlene čija su prava uskraćena, čiji rad nije adekvatno ili pravovremeno vrednovan i čija je lična i porodična egzistencija, dovedena u pitanje, a kao ministar finansija činim sve da se što manji broj zaposlenih, prvenstveno u preduzećima koja su dijelom ili u potpunosti, u nadležnosti države, nađe u sličnoj situaciji. Moramo imati u vidu da, u konkretnom slučaju govorimo o višedecenijskom problemu, koji je doveo do urušavanja Instituta, dugogodišnjoj politizaciji u Institutu i katastrofalnom menadžmentu koji je dao najveći doprinos današnjoj situaciji, tako da nije realno očekivati da se problemi riješe u tako kratkom roku, ali je ohrabrujuće što konačno postoji puna spremnost Države i ostalih zainteresovanih subjekata da se nađe trajno rješenje.
Ponavljam, uz puno razumijevanje kompleksne situcije u kojoj se nalaze zaposleni, svi moramo biti svjesni da otežavanje funkcionisanja turizma, na bilo koji način i iz kojih god razloga, u jeku sezone, ne može doprinijeti ubrzanju rješavnja problema, niti boljoj ekonomskoj i turističkoj slici, naprotiv.