Svjetski dan kvaliteta i Evropska nedjelja kvaliteta obilježeni su 9. novembra okruglim stolom u Privrednoj komori Crne Gore na temu “Kvalitet: ostvarivanje svog konkurentskog potencijala“.
Privredna komora Crne Gore već dugi niz godina obilježava Dan kvaliteta kroz isticanje uspješnih dostignuća u primjeni integrisanih sistema menadžmenta u crnogorskim kompanijama, kroz promociju aktivnosti na jačanju infrastrukture kvaliteta u Crnoj Gori, kao i kroz diskusiju o pitanjima od značaja za kvalitet.
Potpredsjednik Privredne komore Dragan Kujović istakao je da u današnjem složenom i dinamičnom okruženju rizika, održavanje konkurentske prednosti zahtijeva više od same operativne otpornosti.
“Principi i metode unapređenja kvaliteta mogu pomoći organizacijama da se brzo i efikasno pozabave nerazdvojivim neefikasnostima, omogućavajući im da brže, ekonomičnije i održivije ispune promjenljiva očekivanja kupaca od svojih konkurenata. Uklanjanjem ovih neefikasnosti u cjelokupnoj ekonomiji, produktivnost, bezbjednost i održivost će imati koristi”, rekao je Kujović.
Prema njegovim riječima, pitanja kvaliteta se ne odnose samo na direktnu proizvodnju i uštedu resursa već i na zaštitu životne sredine, sigurnost, informacione sigurnost i društvenu odgovornost.
Kvalitet ide ruku pod ruku sa privredom, jedno bez drugog ne mogu. Privreda ne može pružiti kvalitet proizvoda i usluga ako ne zadovoljava osnovne principe standarda kvaliteta.
“Kvalitet je kamen temeljac našeg poslovanja, a njegovo održavanje i unapređenje su od vitalnog značaja za našu konkurentnost, reputaciju i dugoročni uspjeh. Kako bi crnogorska privreda bila konkurentnija potrebno je uvoditi sistem menadžmenta kvaliteta u poslovanje crnogorskih preduzeća. A da bi se uvodio taj sistem kvalitet mora postojati osnova na kojoj će se on izgraditi. Ta osnova je razvijena privreda, a posebno prerađivačka djelatnost i industrija”, kazao je on.
Privredna komora veliku važnost pridaje kvalitetu.
“Uvođenjem standarda ISO 9001 u svoje poslovanje Privredna komora Crne Gore je željela dodatno da promoviše i ukaže na značaj kvaliteta i standarda za uspješan rad i razvoj za tržišno pozicioniranje privrednih subjekata”, zaključio je on.
Predsjednik Koordinacionog odbora za kvalitet Privredne komore prof. emeritus dr Milan J. Perović je kazao da je Komora odlično mjesto za obilježavanje Svjetskog dana kvaliteta, jer ona predstavlja centar privrede, a sa razvojem kvaliteta u privredi, on se razvija i u drugim oblastima društva.
U fokusu njegovog izlaganja bili su kvalitet života i haos (o posljednjem je prenio riječi Dragoljuba Šarovića, koji zbog obaveza nije mogao da ima izlaganje na ovu temu).
On je istakao da je kvalitet življenja kao kompleksna, višeslojna, višedimenzionalna kategorija predmet interesovanja sociologa, filozofa, ekonomista, pravnika, inženjera, sveštenstva i dr, a tema je bila aktuelna i u staroj Grčkoj i srednjem vijeku.
Perović je kao osnovnu oblast od uticaja na kvalitet življenja istakao upravljanje organizacijom kao najvažnijeg faktora za integrisanje društvene odgovornosti u cjelokupno poslovanje u organizaciji.
“Upravljanje organizacijom je ključno za integraciju društvene odgovornosti u poslovanje prema ISO standardu 26000. Osnovne oblasti uticaja na kvalitet života obuhvataju upravljanje organizacijom, ljudska prava, radne prakse, okolinu, poštene poslovne prakse, odnos prema potrošačima, uključivanje u razvoj zajednice, te procesni pristup”, kazao je on.
Veliki broj standarda je posvećen kvalitetu života, stotinak, a zato je vrlo čudno da se standardi vrlo malo koriste u Crnoj Gori, malo se kupuju i koriste. Kako je naveo, njihovo korišćenje je površno, forme radi i sa tim problemom se moramo uhvatiti u koštac
Prema njegovim riječima, ljudska prava su osnovna prava ljudskih bića koja se manifestuju kroz dvije kategorije: (1) Građanska i politička prava kao pravo na život i slobodu izražavanja i (2) ekonomska, socijalna i kulturna, odnosno prava na rad, pravo na zdravstenu zaštitu, pravo na obrazovanje i pravo na socijalno osiguranje ( ISO 26000-6.3).
Kada su u pitanju radne prakse, one obuhvataju: zapošljavanje, napredovanje zaposlenih, disciplinske postupke, prestanak radnog odnosa, obuke i osposobljavanja, zaštitu zdravlja, bezbijednost, industrijsku higijenu, radno vrijeme i nadoknade za rad (ISO 26000-6.4).
Perović je posebno istakao činjenicu da se Industrija 4.0 razvija na temelju prethodne industrijske revolucije: na bazi započete digitalizacije, razvoja kompjuterskih mreža, robotike, vještačke inteligencije, pametnih mašina, pametnih pogona, pametnih fabrika, transporta i drugih pametnih činioca razvoja, a da je prati Kvalitet 4.0.
“Kvalitet je stav; to je proces promjena koji omogućava da organizacija uči o željama i potrebama korisnika bilo da su one iskazane ili ne; kvalitet je okvir za unapređenje, način života, kulture i razmišljanja, odnosno razumijevanja. On predstavlja znanje i filozofiju razumijevanja aspekata i trendova Industrije 4.0”, poručio je on.
Perović je kazao da je za praćenje Industrije 4.0 potrebno više znanja nego što je do sada trebalo. To zahtijeva i napredniji pristup kvalitetu kako bi se razumjela tehnologija Industrije 4.0 i njena primjena. A to, prema njegovim riječima, znači razrješenje uzroka nedovoljno efikasnog procesa automatizacije i digitalizacije u dosadašnjoj primjeni, sa aspekta principa i pristupa menadžmenta kvalitetom.
“Kvalitet 4.0 ima ulogu da tehnologiju Industrije 4.0 demokratizuje, tj. ravnomjernije rasporedi na zaposlene tako da ona više nije dostupna samo privilegovanim i rijetko osposobljenim pojedincima već širem broju onih koji su uključeni u procese permanentnog učenja”, istakao je Perović, dodajući da tehnologija utiče na živote ljudi, na njihovo povezivanje i saradnju.
On je, navodeći riječi Dragoljuba Šarovića o haosu, kazao da kvalitet življenja diktiraju svi a ne izuzeci.
“Svi smo potrebni da to razvijemo, ali je samo jedan dovoljan da to uništi. Haos su nepredvidljivi obrasci ponašanja u dinamičnim sistemima, nelinearno ponašanje koje je teško predvidjeti. Može dovesti do nestabilnosti u procesima ali takođe može podstaći inovacije, nove pristupe, poboljšavanje kvaliteta”, kazao je Perović.
Prema njegovim riječima, treba dati dublje uvide u dinamički odnos kvaliteta i haosa, jer haos rađa prilike i inovacije i tu se on sa kvalitetom podržava. Takođe, treba dublje razumjeti kako upravljati haosom kako bi se unaprijedio kvalitet procesa proizvoda i usluga. Upravljanje rizikom koji proizilazi iz haosa predstavlja jedan od najznačajnijih faktora kvaliteta. Kada naiđemo na haos ne predajemo se nego tražimo razumijevanje.
Velimir Strugar, EPCG i Univerzitet Mediteran govorio je o elektroenergetskom sektoru u susret Industriji 5.0 i Kvalitetu 5.0.
On je kazao dehumanizacija industrije traži odgovor kroz vraćanje čovjeka u proizvodnju upotrebom saradničkih robota (eng. Collaborative robots) odnosno kobota (eng. cobots).
“Industrija 5.0 po svom konceptu se može razumjeti i kao više „antindustrijska“ nego industrijska jer promoviše atribute iz perioda prije industrijalizacije, odnosno vremena kada su lične vještine i zanati bili jako cijenjeni i kada je svaki proizvod bio unikat izrađen prema želji kupca”, istakao je Strugar.
Prema njegovim riječima, danas se Industrija 5.0 razumije kao novi oblik saradnje čovjeka i robota u cilju njihove što potpunije upotrebe.
Kada je u pitanju Kvalitet 5.0, Strugar ističe da njega karakteriše korišćenje naprednih tehnologija, kao što su AI, ML i IoT, M2M comm. za real time obradu podataka.
“Praćenjem i analizom podataka iz različitih izvora, uključujući senzore, kamere i druge povezane uređaje, u konceptu Kvalitet 5.0 mogu biti identifikovani potencijalni nedostaci ili problemi s kvalitetom prije nego što se pojave, omogućavajući proaktivno preduzimanje korektivne mjere”, kazao je on.
Navodi da je drugi važan aspekt Kvaliteta 5.0 naglašena komunikacija ljudi i inteligentnih mašina, a liderstvo, svijest i odgovornost ostaju neupitan zahtjev.
” To traži osnaživanje radnika kompetencijama potrebnim za prepoznavanje i rješavanje problema vezanih za kvalitet, kao i korišćenje automatizacije i robotike za pojednostavljenje i optimizaciju proizvodnih procesa”, istakao je Strugar.
On je posebno istakao da pametna mreža, obnovljivi izvori energije (OIE) i upravljanje energijom u uslovima velike neizvjesnosti čine temelj modernih energetskih sistema.
“Zelena tranzicija mijenja tradicionalni koncept proizvodnje, distribucije i potrošnje energije, uvodeći održivu proizvodnju na mjestu potrošnje i stvarajući nove tržišne entitete”, poručio je Strugar.
Prema njegovim riječima, UN predviđa da će do 2050. 70% svjetskog stanovništva živjeti u gradovima, što postavlja izazove poput nedostatka resursa, upravljanja energijom i otpadom, te starenja infrastrukture. Pametni gradovi se smatraju optimalnim rješenjem za ove probleme, povezujući fizičku, društvenu, poslovnu i ICT infrastrukturu kako bi poboljšali inteligenciju grada.
Strugar je istakao da pametna mreža, koja povezuje generatore, potrošače i proizvođače-kupce, omogućava kompleksne informacijske sisteme poput virtuelnih elektrana. Integracija ICT, senzorska tehnika, pametne kuće i e-vozila dodatno optimizuju sistem.
“U konačnom, pametne mreže predstavljaju temelj za transformaciju energetskih sistema, prilagođavajući se zahtjevima savremenog društva i podstičući održivost”, kazao je on.
O društvenoj odgovornosti i konkurentnosti govorila je Bosiljka Vuković Simonović, članica Tehničkog komiteta za društvenu odgovornost Instituta za standardizaciju Crne Gore.
Ona je kazala da sedam ključnih tema društvene odgovornosti obuhvataju: upravljanje organizacijom, ljudska prava, radne prakse, okolinu, poštene poslovne prakse, pitanja potrošača i uključivanje u zajednicu.
” Integracija društvene odgovornosti u poslovanje organizacije osigurava povećanje njene sposobnosti djelovanja na društveno odgovoran način”,– istakla je Simonović.
Prema njenim riječima, osnova vladavine prava i koncepta društvene pravde i pravičnosti ključni su principi društvene odgovornosti. Države imaju obavezu štititi ljudska prava, dok organizacije odgovaraju za poštovanje tih prava, uključujući područje svog uticaja.
Kada su u pitanju radne prakse, kazala je da one obuhvataju uslove rada, socijalnu zaštitu, socijalni dijalog, zdravlje i sigurnost na radu, razvoj zaposlenih i šanse za pokretanje biznisa.
“Fer poslovne prakse, suzbijanje korupcije, odgovorno političko djelovanje, zdrava konkurencija i poštovanje imovinskih prava predstavljaju temelj uspješnog poslovanja”, apostrofirala je Simonović.
Navodi da uključivanje u zajednicu obuhvata otvaranje radnih mjesta, razvoj vještina, pristup tehnologiji, stvaranje bogatstva i prihoda, zdravstvenu zaštitu, te ulaganje u društvo.
“Upotreba ISO 26000 donosi brojne koristi, uključujući efikasnije korišćenje resursa, konkurentske prednosti, izgradnju identiteta i ugleda, te olakšan pristup tržištima”, kazala je ona.
Simonović je istakla da društvena odgovornost predstavlja investiciju, a ne davanje.
” Krajnji cilj društvene odgovornosti nije preuzimanje brige o društvu, već osiguranje pozitivnih efekata kao akceleratora dugoročnog poslovnog uspjeha i konkurentnosti. Društvena odgovornost i konkurentnost su integralni djelovi strategija kompanija, za što je važna kreativnost i inventivnost privrednika “, poručila je ona.