Tri dana nakon smrti Alekseja Navaljnog, njegova supruga Julija javno je objavila da će ona preuzeti rukovođenje „Fondacijom protiv korupcije“ (FBK).
Tu neprofitnu organizaciju osnovao je njen suprug 2011. godine. Cilj: otkriti i objaviti slučajeve mita i zloupotrebe vlasti među ruskom elitom i na taj način se boriti protiv korupcije. Mnogi smrt Navaljnog u 47. godini u zarobljeničkom logoru u Sibiru vide kao rezultat višegodišnjih represalija kojima su ga ruske vlasti maltretirale zbog njegovih političkih aktivnosti.
Dojče vele sada Juliji Navaljnoj i „Fondaciji protiv korupcije“ dodjeljuje 10. Nagradu za slobodu govora (Freedom of Speech Award). Direktor DW Peter Limburg kaže da se nagrada dodjeljuje zbog „nepokolebljive hrabrosti“ s kojom se Navaljnaja i njene kolege bore za slobodnu Rusiju: „Julija Navaljnaja je od samog početka podržavala politički rad svog supruga Alekseja Navaljnog u borbi za slobodu štampe i slobodu izražavanja u Rusiji – uprkos svim rizicima, stalnim prijetnjama i ličnim ograničenjima.“
Julija Navaljnaja nije željela da postane političarka
Posmatrači procjenjuju da je Julija Navaljnaja time što nastavlja rad svog pokojnog muža, ujedno najavila i sopstvenu političku karijeru. Neki je vide kao novo lice ruske opozicije – iako ona zapravo nikada nije željela da bude političarka.
Julija Abrosimova je Alekseja Navaljnog upoznala 1998, tokom odmora u Turskoj. Vjenčali su se 2000, a godinu dana kasnije dobili su ćerku Dariju. Sin Zahar rodio se 2008. Navaljnaja je diplomirala na Fakultetu za međunarodne odnose na Univerzitetu Plehanov u Moskvi, a apsolvirala je praksu u Danskoj, na jednoj visokoj poslovnoj školi. Ona u stvari nije planirala da ima svoju karijeru, od početka je podržavala karijeru svog supruga.
Još prije dvadesetak godina bračni par je pristupio stranci Jabloko. Kako je njen muž vremenom postajao sve važniji političar, Navaljnaja mu je pomagala oko prevoda ili izrade poslovnih planova. „Ja sam bila nevidljivi pomagač“, rekla je ona 2014. za magazin „Afisha“, koji je na svojoj naslovnoj strani, uz njezinu fotografiju, napisao: „Jači pol“.
Aleksej Navaljni se u medijima pojavio i ranije. U decembru 2011, godinu dana nakon osnivanja njegovog antikorupcijskog projekta „Rospil“ koji se finansirao donacijama, policija ga je privela nakon jednog protesta na kojem su učesnici tražili slobodne izbore. Navaljnaja je nakon toga, zajedno s drugim opozicionarima, pokrenula potragu po moskovskim zatvorima za svojim mužem. I to bez uspjeha.
„Prva dama“ ruske opozicije
„Najdramatičniji dan“, kako je jednom rekla Julija Navaljnaja, dogodio se ipak u 2013. Bilo je to onog dana kada je njen muž osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina – zbog navodne pronevjere. On je, kako je optužen, tokom 2009, kao tadašnji savjetnik guvernera regije Kirov, oštetio tamošnje državno drvoprerađivačko preduzeće „Kirovles“ za oko 33.000 eura. Slike iz sudnice iz tog vremena pokazuju Juliju Navaljnaju kako pognute glave prati proces. Ona je tada, kako je otkrila, bila spremna na sve moguće ishode. Ali, nakon što se javnost pobunila, sud je zatvorsku kaznu preinačio u uslovnu.
Kasnije je Navaljnaja rekla da se pomirila s rizicima političkog rada njenog muža: „Ljudi vjeruju u njega, oči im svjetle, izlaze na ulicu iako ih zastrašuju, iako im prijete zatvorom. To je divno“, naglasila je ona u intervjuu za magazin „Afisha“.
Na političku pozornica Julija Navaljnaja zakoračila je tek 2013. Radilo se o predizbornoj kampanji njenog muža koji se tada kandidovao za gradonačelnika Moskve. Navaljni se zalagao za transparentnost u politici, pa i po pitanju njegovih prihoda, njegove imovine, ali i svega što se tiče njegove porodice. Tako se Navaljni pozicionirao kao suprotnost političarima starog kova. Na izborima za gradonačelnika osvojio je oko 27 odsto glasova i tako završio na drugom mjestu, iza pobjednika Sergeja Sobjanina. Julija Navaljnaja tako je postala „prva dama“ jednog opozicionog lidera.
Novi test pred kojim se našla Navaljnaja bilo je trovanje njenog muža u ljeto 2020. u Omsku. Ljekar Aleksandr Polupan za DW je rekao da se Navaljnaja u toj stresnoj situaciji ponašala staloženo, demonstrirala je jaku volju, kaže da je bila samouvjerena. Polupan je mišljenja da je upravo njena upornost značajno doprinijela tome da se Navaljni prebaci u Njemačku, odnosno tome što je taj slučaj dobio tako veliku medijsku i javnu pažnju. Navaljnaja je naime tada poslala apel ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da dozvoli medicinski tretman njenog supruga u Njemačkoj. Putin je kasnije rekao da je on lično zamolio Državno tužilaštvo da Navaljnom dozvoli izlazak iz zemlje. I to je učinio, kako je dodao, neposredno nakon što ga je za to zamolila supruga opozicionog lidera.
„Simbol moralnog otpora“
Politikolog Dmitrij Oreškin smatra da bi Julija Navalnaja mogla da se pokaže kao važan simbol u otporu protiv „muške“ tiranije u Rusiji. Dok većina muške populacije čvrsto vjeruje u narativ po kojem je NATO napao Rusiju, žene u toj zemlji moraju da rješavaju konkretne probleme: „Njima ubijaju muževe, braća moraju da im idu u vojsku, a sinove im šalju u smrt u Ukrajinu“, piše Oreškin.
Andrej Kolesnikov iz organizacije „Carnegie Endowment for International Peace“ u Vašingtonu, smatra pak da bi Julija Navaljnaja mogla da postane „moralni simbol otpora“. On dodaje: „Ako ikada budemo u situaciji da se nominuje demokratska predsjednička kandidatkinja, onda će Julija u svakom slučaju, po mišljenju miliona ljudi, da bude najbolja kandidatkinja.“
Navaljnaja nastavlja borbu svog muža
„S ubistvom Alekseja, Putin je ubio polovinu mog bića, polovinu mog srca, ubio je polovinu moje duše.“ A ona druga polovina, koja je preostala, sada je, kaže Navaljnaja, puna „bijesa, gnijeva i mržnje“, dakle stvari koje će je gurati naprijed, kako bi ostvarila san svog muža: izgradnju Rusije „pune dostojanstva, pravde i ljubavi“.
Nagrada za slobodu govora biće uručena Juliji Navaljnoj 5. juna 2024. u Berlinu. Tom prilikom govor će održati njemački ministar finansija i predsjednik FDP Kristijan Lindner, prenosi DW.