CENTRALNA JAVNA RASPRAVA DANAS U KOLAŠINU: Sačuvati investitore i konkurentnost, održati budžet Opštine

Centralna javna rasprava povodom Nacrta odluke o izmjenama i dopunama odluke o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta Opštine Kolašin održaće se danas u Maloj sali Centra za kulturu u 11.00 časova. Nacrtom izmjena odluke previđeno je povećanje ove naknade za čak pet puta za zonu I, sa postojećih 30 na 150, za zonu II na 100, zonu III na 70 I zonu četiri na 30 eura po metro kvadratnom.

Portal Aktuelno je pisao da je povećanje naknade u ovom obimu poreski udar na razvoj Kolašina koji će otjerati investitore iz prve tri gradske zone. S druge strane, ovaj potez neće donijeti opštini prihode koje očekuje, jer neće imati interesovanja za gradnju u tom dijelu Kolašinu.  Osnovna ekonomska logika kaže da kad nema potražnje, cijene padaju, pa će tako najveću štetu pretrpjeti vlasnici imovine u ovim zonama, jer će njihova vrijednost značajano da pada, dok će da raste ona u zoni sa manjim taksama.

Posljedica toga je da opštinska kasa neće imati uvećane prihode, jer će se u ove tri zone dominantno graditi objekti do  200m² za koje ostaje ista naknada! Na taj način će izgubiti i Opština, i građani, dok će Investitori, sa druge strane, ići u one opštine u kojima je konkurentnija poreska politika – u svega 20 kilometara udaljen Mojkovac koji je planskim dokumentima predivio čak 14 hotela u Skijalište Žarski, za koji je samo u ovoj godini iz državnog budžeta predviđeno gotovo tri miliona eura ulaganja. Komunalna nakdana u Mojkovcu je 45 eura.

Osim Mojkovca, završetkom novog regionalnog puta Berane – Kolašin i probijanjem tunela kroz Bjelasicu, Berane i Andrijevica takođe dobijaju novu perspektivu razvoja, a posebno dolina Jelovica, čije netaknute prirodne ljepote predstavljaju ogroman resurs za ulaganja.  Za očekivati je da će investitorima Jelovica biti mnogo privlačnija ukoliko se zna da je u Beranama lokalna taksa maksimalnih 35 eura, a u Andrijevici svega 14 eura. Da li je investitorima isplatljivije da grade u ove dvije opštine u odnosu na Kolašin gdje će naknada, ukoliko se usvoji izmjena postojeće, biti veća i do deset puta u odnosu na Andrijevicu, veoma je jednostavno izračunati.

Iako su razumljivi napori novoformirane admrinistracije da povećanjem naknade obezbijedi punjenje budžeta za komunalno opremanje, ipak bi trebalo razmisliti da li je predviđeno povećanje zaista mjera potrebnog. Jer, u sličnu zamku su upali Žabljačani koji su, sa prvim ulaganjima u gradu, povećali taksu na 126 eura za zonu I. To je rezultiralo da Žabljak ni danas nema hotele visoke kategorije. Naknadna pamet je spustila takse na 90 eura ali investitora i dalje nema, jer je šansa propuštena.

Kolašin bi trebalo da pazi da ne napravi istu grešku. Kolašin nema potrebnu infrastrukturu- nema vode, kanalizacije, parkinga, puteva, a za saobraćajnice do pojedinih hotela još nije izvršena eksproprijacija.  Povrat investicija u hotele je tek nakon 20-25 godina od završetka, pa su podsticaji na lokalnom nivou privlačniji za ulaganja. Bjelasica je okružena opštinama u kojima su manje takse, a samim tim i veće šanse za investicije, što će se samo povećati sa završetkom saobraćajne infrastrukture. U takvoj atmosferi, Kolašin mora zadržati zasluženo prvo mjesto po investicijama koje trenunto ima. Jer, da podsjetimo, otvaranjem prve dionice auto puta, ulaganjem u Skijalište Kolašin i entuzijazmom pojedinaca koji su još prije više od 15 godina počeli da rade na valorizaciji potencijala Bjelasice kao planiskog turističkog centra, Kolašin je danas grad investicionog buma.

Da bi se ta situacija zadržala, lokalna vlast mora da razmišlja da li je povećanje naknade u ovolikom obimu korak naprijed ili biznis barijera koju će teško premostiti. Svakako da je 30 eura po metru kvadratnom u prvoj zoni bilo podsticajno u periodu kada nije bilo interesovanja, i da se može razmišljati u pravcu njenog povećanja. Samo je potrebno naći pravu mjeru i definisati posebne uslove, po ugledu na druge opštine u Crnoj Gori, za ulaganja u turističke kapacitete.  Jer se u ekonomiji ne mjeri sva dobit direktnim zahvatima – indirektne koristi kao što je povećanje zaposlenosti, jačanje malog i srednjeg biznisa, poljoprivrede, sprečavanje odliva stanovništva, sve ovo je mnogo značajnije za lokalnu privredu u najširem smislu. Tek kada se zvrše svi planirani hoteli i počnu da rade u punom kapacitetu, uz zaokruženu vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu, treba razmišljati o značajno većem zahvatu opštine. Do tada je sve čisto hazarderstvo.

L.P.Đ.