Associated Press početkom jula je sklopio ugovor s OpenAI-jem, proizvođačem ChatGPT-a, za licenciranje “dijela AP-ove tekstualne arhive”, a zauzvraće dobiti pristup “OpenAI-jevoj tehnologiji i stručnosti”.
Nekoliko dana kasnije, OpenAI je najavio donaciju od pet miliona dolara, popraćenu s pet miliona dolara kredita za korištenje softvera, American Journalism Projectu, organizaciji koja podržava neprofitne redakcije.
U međuvremenu, Google je navodno predstavio velikim novinskim kućama, uključujući New York Times, Washington Post i Wall Street Journal, novi softver “lični asistent” za novinare, kodnog naziva Genesis, koji prikuplja informacije i generira sadržaj vijesti.
Brojne novinske organizacije, uključujući G/O media, koja posjeduje Gizmodo, Jezebel i The Onion, eksperimentišu sa sadržajem u stilu bloga generisanim od nule.
Digitalna medijska kompanija s fokusom na globalne vijesti, Semafor javio je da bi se sljedeći značajan sastanak između novinskih organizacija i kompanija vještačke inteligencije mogao dogoditi na sudu, kako bi se izvršio pritisak na usvajanje zakona iz ove oblasti.
Medijske organizacije ne traže podršku ili istraživačku saradnju jer prema njihovom mišljenju kompanije vještačke inteligencije sistemski kradu sadržaj kako bi obučili softverske modele da ga kopiraju. Oni traže kompenzaciju koja bi se mogla “brojati u milijardama”.
Izražavanje panike u medijskoj industriji rezultat je sveobuhvatnog osjećaja izloženosti novim oblicima automatizacije u kombinaciji s osjećajem duboke zbunjenosti o tome koji su sve izazovi i za koga.
Postoji nekoliko teorija o tome šta bi se moglo dogoditi u ovom odnosu, a jedna od njih je da će vještačka inteligencija zamijeniti novinarstvo jer su tu online novinske organizacije koje su spremne početi generisati više sadržaja sada na najjednostavniji mogući način.
CNET, stranica s tehnološkim vijestima, rano je usvojila ovu strategiju, ali se povukla nakon što je otkriveno da je njen slabo čitani sadržaj pun nečuvenih grešaka. G/O daje priliku sličnoj strategiji uz antagonizam sindikalno organizovanih zaposlenih.
Ako bot ne može uvjerljivo proizvesti sadržaj koji ljudi žele čitati, ili barem sadržaj prema kojem izdavači mogu na neki način prikupiti preglede za oglase, tada plan ne uspijeva. Ako G/O može zamijeniti gomilu sadržaja tematskim postovima generisanim vještačkom inteligencijom i zadržati čitaoce plan opet ne bi uspio, jer ako G/O to može, onda svako može i hoće.
Trošak pregledanog posta na blogu približiće se nuli i, poput drugih oblika sadržaja koji su već uveliko automatizirani (tromjesečni sažeci zarade, vremenske prognoze, osnovni sportski rezultati), prestaće sami proizvoditi vrijedan sadržaj.
Drugim riječima, teoretski potpuno automatizovani blog ne može opstati. Malo je vjerovatno da će bilo koja postojeća novinska organizacija na kraju istražiti takvu mogućnost do njenog punog izražaja iako postoji privlačnost menadžmenta.
Naime, suočili bi se s problemom potpuno automatizovanog proizvoda vijesti, napravljen neobičnim mašinama za sintezu, na temelju već dostupnih informacija, i bez ikakvog opozicionog djelovanja.
Druga teorija je da će vještačka inteligencija unaprijediti novinarstvo. Jedan primjer je urednika Insidera Nicholasa Carlsona koji je dao dopuštenje za korištenje alata poput ChatGPT-a, ocjenjujući da generativna vještačka inteligencija može urednike, novinare i producente učiniti boljim, uz upozorenje da takvi alati mogu pružiti netačne informacije.
Optimistična teorija o ovakvim alatima je da će oni jednostavno učiniti određene novinarske operacije produktivnijima, djelimično automatizirajući procese tipkanja i transkripcije oslobađajući resurse za, recimo, stvarno izvještavanje. Ali, vijest je nova i vrijedna zbog onoga šta otkriva, a ne zbog određenog stila njenog objavljivanja ili distribucije.
Ovakvo mišljenje smješta alate poput ChatGPT-a u spektar s ranijim oblicima automatizacije u i oko poslovanja vijesti, od programa za obradu teksta i provjere pravopisa do internet izdavaštva i društvenih medija te zauzima idealistički pogled na novinarstvo i njegovu funkciju u svijetu.
Treća teorija je da će vještačka inteligencija progutati novinarstvo. Redakcija koja želi automatizaciju pružiće plodno tlo za radne sporove, budući da se poslovi suptilno mijenjaju uvođenjem novih mašina i promjenom očekivanja od uprave.
U novinarstvu, međutim, čini se da bi se rana borba oko uticaja i vještačke inteligencije mogla razviti između novinskih organizacija i tehnoloških kompanija u obliku tužbi i dogovora o dijeljenju sadržaja.
Ovo bi novinske organizacije pretvorilo u smanjene servise bez potrebe da zapravo pišu čitave priče za distribuciju. Novinske organizacije koje postaju pomoćnici u obuci i pružaoci podataka za AI, predviđa potpunu dominaciju tehnoloških kompanija i brisanje medija kao zasebne industrije.
Poput mnogih rasprava o vještačkoj inteligenciji, ovi pristupi nude spekulativna rješenja za spekulativne probleme. Iako nisu baš lijepi za razmišljanje, oni su ipak manje tmurni od situacije koja je bila pred redakcijama početkom 2023. godine.
Neke aspekte proizvodnje vijesti vjerovatno će biti lakše automatizirati nego što skeptici priznaju. Bloomberg već godinama koristi alate vještačke inteligencije kako bi pojednostavio finansijske izvještaje, a telegrafske službe više od desetljeća koriste generatore priča za pisanje sportskih sažetaka i sažimanje izvještaja o zaradi.
Međutim, neizbježni pokušaji da se ostalo automatizuje vjerovatno će se suočiti s temeljnom zbrkom novinarstva kao koncepta i prakse, piše Intelligencer – New York Magazine.