Piše: Ivana Đukić
Danas, kad je benzin postao, bezmalo, luksuz, i kada se svaka kap goriva računa blagom, imamo situaciju da krajnje iluzorno angažovani policajci iz cijele zemlje upotrebljavaju baš njega – da bi se zagrijali u svojoj mađioničarskoj aktivnosti branjenja crnogorskog manastira od Crnogoraca. S druge strane, ono što stvarno treba da bude odbranjeno – ne od Crnogoraca – već od svih negatora kompletnog crnogorskog identiteta, veličanstvena institucija – Fakultet za crnogorski jezik i književnost – ostaje, u navodnom deficitu sredstava, bez te, više nego neophodne, aktivnosti. Da nije tužno bilo bi smiješno. Da bi zagrijali svoja vozila, policajci u, posebno noću, hladnom Cetinju, moraju koristiti benzin. Ne postavlja se pitanje njegovog nabavljanja. Fakultet je centralnim grijanjem već zagrijan (napominjem: i ta stavka je bila dovođena u pitanje od strane istih struktura, koje su bespotrebno angažovale policajce ispred manastira) – te bi se ta božja sila zaštitnika zakona mnogo lakše zagrijala, kada bi svoju funkciju upotrebljavala đe joj je I mjesta. U odbrani identiteta – nacionalnog integriteta i suveraniteta od (civilizacijskog) sunovrata, zvanog Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Mnogi ljudi su tek skoro – počeli da prave elementarnu razliku između Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i autokefalne, državotvorne, Crnogorske pravoslavne crkve. Iz prostog razloga što je aktivnim angažmanom okupatorskih sila – decenijskim demagogijama – pojam SRPSTVO, temeljnim ugovorima svijesti o sprovođenju laži u djelo, mijenjano za pojam PRAVOSLAVLJA u Crnoj Gori. Na taj način je mogao da se nasadi narativ, nadograđen lažnim svetačkim činovima, da je ,,država krenula u rat protiv crkve u Crnoj Gori”. Država je krenula u rat protiv crkve koja je nju stvorila?! Neće biti. Protiv crkve koja je razara postulatima o nepostojećoj istoriji i necrkvenim faktima, do perverzije izobličenim, ne bi, da je logike, morala da ima i narativ. Ona bi – kao takva – sama po sebi – morala da ispadne iz diskursa. Naročito javnog. A ne da zadominira prostorima umova od poljoprivrednika do državnika, a da devedeset posto njih nije suštinski ni upućeno u kakvu se raspravu upušta. Tužna politička priča, zvana crkvenim imenom ,,litije” – more neosvješćene mase je proizvela, koja, vjerujući svojim duhovnicima, na prvom mjestu Amfilohiju Radoviću, poimajući da se miješa u božje poslove – miješajući se njima – nije pružila nikakav otpor. Sad imate more obezglavljenih ličnosti, kod kojih, kada ponudite istinitu informaciju, izazivate bol i duševnu patnju, jer, klasičnom zamjenom teza u njihovim glavama, time vrijeđate onog na koga su isprojektovali svoju ideologiju.