Alisa po drugi put u Zemlji čuda

Piše: Ivana Đukić

Prije nego mi iko kaže da bilo koja vrsta, bilo kakvog pravnog dokumenta sa nepravnim subjektom toliki niz godina u Crnoj Gori treba da (po)stoji, da navedem par stvari:

Abazovićevo stavljanje ruke na tijelo (pošto to nije srce đe upire) – nakon stavljanja prije toga potpisa na presmiješan vid gomile manipulacija u ”ugovor” – koji se sa svim može uporediti, ali ne sa temeljima, me podśeti na citat Dostojevskog iz ,,Zapisa iz podzemlja”: ,,… većina robijaša u duši smatra da je potpuno nevina…”

Već početna rečenica tzv. ,,ugovora” ukazuje na neophodnost terapijskog djejstva sastavljača tih redova. Naime, ona glasi: ,,U namjeri da urede pravni okvir međusobnih odnosa…” – Ovako konstituisana, podrazumijeva da sa državom Crnom Gorom, takođe ugovor potpisuje država. A ne nelegitimna, sa centrom u suśednoj državi vjerska zajednica, koja se toliko vremena nije udostojila da ustanovi svoj pravni odnos ni u jednom aspektu, unutar države u kojoj isto toliko vremena rabi enormne finansijske prihode, koje naziva ,,svetinjama”.

Dakle, krenimo u virtuelnu realnost tumačenja ovog zaista vjernog fakta, ali za Zemlju čuda.

Kako je savršeno da se kaže istina – a da se pritom provuče i laž – i to  neprimjetna. Samo se ja toga ne bih śetila. Ipak. Nikada.

,,Polazeći od činjenice da je Hrișćanska crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta – misije kroz istoriju pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219 – 1220)…”

Na osnovu čega se iz gore navedenog izvodi, za-ime-Boga, zaključak da je ovo kontinuitet Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori? Kome u Crnoj Gori se ovo piše? Na kom jeziku? U kom neznanju?!? Sljedeći pasus ,,iz čisto higijenskih razloga”, neću ovdje da citiram – govori o kulturocidu koji je SPC napravila u Crnoj Gori za svega nekoliko desetina godina – od kada je čudnim putem, gašenjem autokefalije Crnogorske Pravoslavne Crkve, od Crkve Kraljevine Jugoslavije, postepeno – ničim izazvano – nikad objašnjeno, još manje shvaćeno – postala preko mijenjanja država, vlasti, načina upravljanja, filosofija, identiteta, ostala kao nezakonita, nikad utvrđena, nikad ustanovljena, i nikad zavedena unutar države Crne Gore kao tvorevina – Srpska pravoslavna crkva.

Mitrofan Ban, posljednji u nizu duhovni poglavar državotvorne autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve, do smrti sebi nije oprostio što se desilo gašenje iste. Zašto bi jedan vladika toliko žalio?! Što mu kolje identitet neko ko je prema navođenju u sopstvenoj zemlji nekih 60-tak godina prije toga počeo da postoji, a nakon toliko nepostojećih prethodnih godina, nakalemio svoj nastanak na postojeći, tuđi?! Da li se to zove krivičnim postupkom, pravnim nelegitimitetom, ili slovnom greškom?!

Dalje, u engleskom jeziku kada se početno slovo zajedničke imenice piše velikim slovom – znači da se zna na koji se misaoni ili konkretni pojam misli. Kako se konkretan slučaj ne poklapa sa gramatikom srpskog, ni crnogorskog jezika, ostaje u sementaci nejasno na koju se tačno ”Državu” – napisanu velikim početnim slovom, misli?! Da li je sastavljača mrzjelo da dopiše ”Crnom Gorom” – ili je dvoznačnjem omogućeno da se kad-tad Država, kao i crkva preinači u ”Srpsku”?!

Ono što se tiče samog teksta, koji komunicira sam sa sobom, bez interaktivnosi sa članicama ,,sa kojima stupa u odnos” – je sam član 9. u kome se navodi sljedeće – ”Tajna ispоvijesti je u pоtpunоsti i uvijek nepоvrediva”.

Ne bih da nekog zaplašim, ili da se neko nađe u nelagodi, možda zbog nedavno date ispovijesti, ali sama tajnost ispovijedanja data je crkvenim kanonima, a ne pravnim dokumentima. Kako se ispovjest više puta mogla čuti i prepričati u narodu, ali i nerijetko naći u dosijeu,   kao i u postupcima daljim životnim ispovjedioca, kao posljedica – postavlja se pitanje: ,,Da li su se to bogomolje opremljene kamerama čak i iznad ćivota Sv.Vasilija Ostroșkog, ili su opremljene i drugim vrstama tehnologije?!”

Da ovo ne bi postala pravna analiza, umjesto noviski tekst, staću ovdje. Dovoljno je da se vidi vrijeđanje inteligencije svih građana države koja bi trebalo da bude potpisnica nekog zbiljskog i nešaljivog dokumenta sama sa sobom, a u kome bi svi: teisti, ateisti, gnostici, agnostici, našli razlog za postojanje.