Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore želi da ponovo istakne samo neke od najvažnijih problema, koji se tiču osoba oštećenog vida u odnosu na primjenu i poštovanje njihovih prava u Crnoj Gori. Apostrofiraćemo probleme i izazove, koji opstaju i traju već duži niz godina i s kojima se hvatamo u koštac i mi, kao organizacija, ali i same osobe s invaliditetom, saopšteno je iz tog saveza.
Podsjećaju javnost da na njihovom prevazilaženju i uklanjanju rade već sedamdeset pet godina.
“Bijeli štap je prvenstveno simbol samostalnosti, slobode, samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti, pa tek onda veoma jednostavno, ali prijeko potrebno i korisno pomagalo za samostalno kretanje. Ni danas u Crnoj Gori, ne postoji peripatolog, kao ni licencirana, profesionalna usluga za korišćenje bijelog štapa, kojom bi se povećao nivo samostalnosti osoba oštećenog vida.
Obuka za kretanje i orjentisanje u prostoru je i danas polazna osnova i temelj za mogućnost primjene nekih drugih, savremenijih vrsta pomagala – poput različitih elektroničkih uređaja, GPS sistema i mapa za navigaciju, pasa vodiča i slično”, navodi se u saopštenju.
Kako su istakli, Crna Gora je prije 13 godina ratifikovala UN konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom.
Međutim, ocjenjuju, načinom na koji se ta prava primjenjuju u praksi, ne mogu biti zadovoljni.
Iz Saveza slijepih podsjećaju na neke od problema sa kojima se osobe sa oštećenim vidom susreću.
“Ove godine akcenat stavljamo na neočekivano ukidanje Direktorata za zaštitu i jednakost lica s invaliditetom u okviru Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (Odluku o ukidanju Direktorata donijela je Vlada Crne Gore u julu mjesecu ove godine.), kontinuitet u nefunkcionisanju Savjeta za pitanja lica s invaliditetom više od četiri godine, kao i na brojne probleme u funkcionisanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osi pri Zavodu za zapošljavanje”, navode u saopštenju.
Takođe napominju da je, i dalje veoma prisutna nepristupačnost fizičkog okruženja za osobe oštećenog vida u Crnoj Gori, jer postoji svega dvadesetak ozvučenih raskrsnica na teritoriji cijele Crne Gore.
“U obavezi smo da istaknemo i pozitivne primjere gradskih uprava Podgorice i Nikšića u odnosu na postavljanje zvučnih semafora, te postavljanje nekoliko kilometara taktilnih traka vodilja na trotoarima za samostalno kretanje osoba oštećenog vida u užem gradskom jezgru Glavnog grada – Podgorice. Ovi pomaci u oblasti pristupačnosti u Podgorici i Nikšiću, dogodili su se u minulih godinu dana, a očekujemo da će se nastaviti i u budućem periodu. Aerodromske zgrade u Podgorici i Tivtu, pokrivene su taktilnim trakama vodiljama, što su takođe primjeri dobre prakse”,, ističu iz Saveza slijepih.
Dalje, navode kako građani vrlo često nijesu poznati sa elementima pristupačnosti za OSI, pa ih tada, iz neznanja, zatrpavaju različitim mobilijarom (pokretnim i nepokretnim), koriste ih za parkiranje svojih automobila i sl.
“Inkluzivno obrazovanje je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg nivoa razvoja, a škole uglavnom nijesu opremljene osnovnim učilima, prilagođenim didaktičkim sredstvima i pomagalima za ravnopravno sticanje znanja učenika oštećenog vida”, dodaju u saopštenju.
Ipak, nadaju se da će još jedan pozitivan primjer iz oblasti pristupačnosti informacija – skorašnja ratifikacija Marakeškog sporazuma, omogućiti svim osobama koje imaju poteškoće prilikom čitanja standardne štampe, da ravnopravno i kroz njima dostupne formate, koriste literaturu i primaju informacije u željenom formatu (uvećana štampa, audio format, Brajeva štampa).
“Tiflo-tehnička i očna pomagala i dalje ne obuhvataju potreban opseg, odnosno ne predviđaju savremena pomagala, uređaje, pojedine vrste stakala za naočare i drugo. Važeća Lista koju propisuje Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je veoma sužena i neadekvatna u odnosu na realne potrebe osoba oštećenog vida, a cijene koje pokriva FZOCG su nedovoljne za nabavku pojedinih pomagala. Tako osoba oštećenog vida za predviđenih 22 eura, koje će joj Fond refundirati, ne može kupiti bijeli štap odgovarajućeg kvaliteta, već je za isti potrebno izdvojiti znatno više novca. I u ovoj sferi treba raditi i insistirati na proširenju Liste tiflo-tehničkih i očnih pomagala, na pojednostavljenju procedura za dobijanje pomagala, kao i na uvećanju novčanih iznosa koje Fond refundira”, navode iz Saveza slijepih.
Naglašavaju kako još uvijek ne postoji Zakon o finansiranju organizacija osoba s invaliditetom i nema sistemskog finansiranja ovih organizacija, JER NIJESU prepoznate kao organizacije od posebnog društvenog značaja.
“Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, te ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, za osobe s potpunim oštećenjem vida je punih osam godina, jedan od najaktuelnijih problema s kojima se bore i Savez slijepih i same osobe oštećenog vida. U cilju poštovanja pomenutog zakona, inicirali smo više postupaka protiv Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao i protiv mjesnih centara za socijalni rad, koji ne priznaju pravo na ličnu invalidninu osobama potpuno oštećenog vida”ističu u saopštenju.
Iz Saveza slijepih poručuju da će nastaviti sa aktivnostima koje bi trebale dovesti do pravnog definisanja i priznavanja faksimila kao svojeručnog potpisa za osobe oštećenog vida, ne prihvatajući status kvo, gdje javne službe i institucije države tretiraju osobe oštećenog vida koje se ne mogu potpisati samostalno kao nepismene, primoravajući ih da se potpisuju otiskom prsta.
Ocjenjuju da se sagledavanjem navedenih barijera, dolazi do zaključka da je pri kreiranju javnih politika i propisa, ali i pri njihovom sprovođenju, neophodno primjenjivati pristup pitanju invaliditeta zasnovan na ljudskim pravima, umjesto i dalje dominantnog pristupa zasnovanog na tzv. medicinskom, funkcionalnom i vrlo često milosrdnom modelu”, dodaju u saopštenju.
“Na kraju, 15. oktobar, Međunarodni dan bijelog štapa je prilika da pozovemo sve osobe oštećenog vida, njihove porodice i prijatelje, predstavnike/ce svih relevantnih institucija, da združenim snagama, damo puni doprinos u građenju pravednijeg i boljeg društva. Uvjereni smo da će inkluzivnije, pristupačnije i ravnopravnije društvo dovesti do boljih životnih uslova za sve osobe oštećenog vida u našoj Crnoj Gori”, zaključuju iz Saveza slijepih.