Zašto je nervozan Goran Danilović?

Piše: Nikola Popović

Juče je na Gradskoj TV javni funkcioner i direktor državne agencije za kontrolu visokoga obrazovanja iznio niz dezinformacija o FCJK i procesu reakreditacije te ustanove.

Gomila propagandnih nesuvislosti koje je Danilović iznio na račun FCJK zahtijevala bi mnogo opširniji odgovor, koji prelazi okvire medijskoga osvrta. Markiraću stoga one najbitnije, izrečene u drugome dijelu emisije „Znam da znaš“, kad je propagandista podlegao sopstvenoj nervozi.

Prva neistina koju je Danilović iznio jeste da je FCJK osporavao cjelokupnu komisiju za akreditaciju. Dopis koji mu je zvanično upućen, međutim, razotkriva ga kao rog kozu. U tome dopisu stoji da je za FCJK neprihvatljiva predśednica komisije i član kojemu je struka odlaganje otpada.

Druga neistina koju Danilović iznosi jeste da smo predśednicu komisije osporavali zato što joj je mentor velikosrbin. Ne, nijesmo je osporavali zbog stavova njezina mentora šoviniste, oduševljenoga promotera osuđenih ratnih zločinaca i jednoga od autora zloglasnoga Slova o srpskom jeziku, nego smo je osporavali upravo kao fana toga šoviniste čija sabrana djela reklamira i promoviše. I ne samo njih nego i rigidne stavove SPC u vezi s rodnom ravnopravnošću u jeziku.

Treća neistina tiče se člana komisije zaduženoga za analizu potreba tržišta rada jer Danilović veli da se potrudio pronaći nekoga ko je najbliži tržištu rada koje se odnosi na FCJK. Skandalozno je što direktor nacionalne agencije očito želi poručiti da javna visokoškolska ustanova FCJK spada u otpad koji je struka njegova nesuđenoga procjenjivača.

U maniru rigidnoga šoviniste Danilović se čudi kako se to jedna državna visokoškolska ustanova usudila ući u polemiku s državnom agencijom zaduženom za njenu dalju sudbinu, osobito kad se zna da je takva polemika bez presedana. Zarobljenome umu Gorana Danilovića nedokučivo je da ta visokoškolska ustanova upravo promoviše kritičko mišljenje i akademske i građanske slobode nasuprot poltroneriji koju on nastoji normalizovati. Jer za razliku od FCJK, veli on, niko s Univerziteta Crne Gore nije imao primjedaba na njega, čak su mu bili i zahvalni. Potcjenjujući zdrav razum crnogorskih građana, Danilović zaboravlja da je u tome procesu reakreditacije UCG on kao upošljenik (kolumnist) rektora UCG na njegovoj medijskoj šovinističkoj platformi za širenje velikosrpstva (In4S) zapravo bio u konfliktu interesa, a da ne pominjemo da obojica rade na istome zadatku potčinjavanja Crne Gore ruskim i srpskim imperijalnim ciljevima. Naravno da je reakreditacija UCG stoga obavljena na obostrano zadovoljstvo – i Božovićevo i Danilovićevo.

Sklon zamjeni teza Danilović uporno istura Agenciju ispred sebe, pokušavajući da skrije tragove svojega sramotnog činjenja. Nije tačno da direktor Agencije samo nadzire proces, kako to Danilović tvrdi. U njegovoj je ingerenciji potpisivanje liste eksperata (na koju je petnaestak dana prije no ga je imenovao članom komisije ubacio i stručnjaka za upravljanje otpadom), potom potpisuje odluku o članovima komisije za reakreditaciju i na kraju – odlučuje da li uvažava mišljenje ustanove na sastav komisije. Sve su to ingerencije koje prevazilaze skromnu ulogu „nadzora“, a Danilović se svojski trudi da u svakoj fazi zloupotrijebi svoju poziciju. U pokušaju da svoje zakulisane radnje sakrije iza Agencije kojom protivzakonito upravlja, a s kojom je FCJK prije Danilovićeva dolaska imao korektnu profesionalnu saradnju, on o Agenciji daje dvije dijametralne ocjene – da je navodno prije pet godina neprofesionalno reakreditovala FCJK (pokazujući pritom da još nije naučio ni osnovne pojmove akreditacije studijskih programa i reakreditacije ustanove), a da je danas, kad on kabadahijski zloupotrebljava svoju poziciju, sve čisto i profesionalno. O kakvom je profesionalizmu riječ najbolje govori to što o prvoj komisiji za reakreditaciju koju je formirao 20. 12. 2023. godine FCJK nije ni obavijestio, kao i to što tri i po mjeseca nakon predaje zahtjeva za reakreditaciju FCJK iz medija saznajemo da je on i drugu komisiju promijenio, a da o tome ustanova koja je u procesu reakreditacije još uvijek ništa ne zna.

Još je skandaloznije što Danilović veli da su profesori FCJK oličenje dvoličnosti budući da „objavljuju rat Srbiji“ iako se biraju u zvanja na Univerzitetu u Novom Pazaru, koji je srpski grad. Zaboravljajući da se on sâm više puta dosad posprdnuo tome univerzitetu, Danilović prećutkuje notornu činjenicu da se profesori FCJK zbog zakonske diskriminacije ne mogu birati u svojoj ustanovi te su prinuđeni birati se u zvanja na univerzitetima izvan Crne Gore. A univerzitet koji ga žulja upravo je licenciran i akreditovan od strane državnih organa Srbije, pa bi njegovo dovođenje u pitanje srpskih univerziteta moglo biti shvaćeno kao njegova objava rata službenoj Srbiji.

Što se pak tiče njegova doživljaja da profesori FCJK objavljuju rat Srbiji („eto posla za neke druge državne organe“ – klikuje on), sasvim je jasno da Danilović i ovđe podmeće, pokušavajući da između države Srbije i ideologije velikosrpskog šovinizma stavi znak jednakosti. Niko s FCJK, a osobito ne FCJK kao ustanova, ne objavljuje nikakav rat Srbiji. S uglednim predstavnicima srpske akademske zajednice, intelektualcima i predstavnicima civilnoga sektora imamo značajnu saradnju i od njih dobijamo redovnu podršku jer niko bolje od njih ne razumije ideologiju četništva i velikosrpstva pod kojima stenju i Crna Gora i Srbija zahvaljujući raznim gorandanilovićima.

Na kraju, na Gradskoj TV poručio je Goran Danilović da se suzdržava polemike s FCJK, ali „ja ću im odgovoriti kad se završi proces“ (reakreditacije). Ne sumnjamo da iza te prijetnje stoji jasan plan direktora AKOKVO Gorana Danilovića. Koliko jasan toliko jalov jer, kako mu je već poručio Aleksandar Radoman, pretvrd je orah FCJK za njegove partijske zube!