Sistem obrazovanja treba učiniti agilnim, decentralizovanim i depolitizovanim, potrebna je Stretegija reforme obrazovanja, mapiranje školske infrastrukture da bi se vidjelo gdje su škole prebukirane, gdje se ne mogu pratiti savremeni nastavni programi, a sve kako bi imali crnogorskog đaka za budućnost.
To je u izjavi za PR Centar, kazala državna sekretarka Ministarstva prosvjete u 43. Vladi, Milijana Vukotić Jelušić, ističući da loši rezultati PISA testiranja nisu pokazatalj znanja učenika, već odraz crnogorskog društva, društvenih vrijednosti i obrazovnog sistema.
„Smatram da je odgovornost podijeljena. Od 2006. godine se vrši PISA testiranje u Crnoj Gori. Imali smo blagih pomaka u oblasti matematike. Sada imamo kompletan pad. Svaki dan, dok čekamo da neki ministar državni sekretar, ili bilo koji rukovodeći kadar sjedne u fotelju, je izgubljen dan za prosvjetu, za obrazovanje, za budućnost naše djece“, rekla je Vukotić Jelušić.
Kao jedan od razloga loših rezultata na PISA testiranjima vidi pasivan način prezentacije gradiva, koje se svodi na „loše sažvakane činjenice“.
„Gradivo se prezentuje da bi se dobila ocjena, a ne predstavlja se na način da razvije vještine i kompetencije đaka, da bude realno upotrebljivo, da đaci znaju da razdvoje činjenice od mišljenja, da znaju da naučne istine primijene u praksi. A sa druge strane imate i nepovjerenje u ovaj vid testiranja i s obzirom na to da ne daje ocjene, da nekoga ne nagrađuje nije društveno prihvatljivo. Ako zemlje svrsishodno uvode ovo testiranje da bi kreirale obrazovna politike, ili ih pratile, onda je problem u nama-zašto na isti način ne pristupamo sagledavanju tih rezultata i onoga što nam poručuju“, objasnila je Vukotić Jelušić.
Smatra da se u sistem, da bi napredovao, mora vjerovati.
„Mi smo izgubili povjerenje u sistem. Zašto su japanske kompanije postale toliko uspješne? Zbog toga što su mnogo polagale na kvalitet i vjerovale u instituciju u kojoj rade, poistovjećivali su sopstvene vizije i ciljeve sa vizijama i ciljevima institucije u kojoj rade. Mi na isti način treba da se odnosimo prema obrazovanju. Moramo početi da vjerujemo, da zahtjevano veći kvalitet na svim nivoima“, rekla je Vukotić Jelušić.
Ključna je, kako smatra, regrutacija najboljih đaka, koji će se obrazovati da budu nastavnici i profesori i selekcija na nivou direktora škola.
„Univerzitet i direktori škola su krucijalni za kvalitet. Dakle, izbor i regrutacija najboljih đaka iz sistema, koje ćemo obrazovati da budu nastavnici i profesori i selekcija najboljih nastavnika, koji će direktno da primjenjuju praksu u školama“, rekla je Vukotić Jelušić.
Obrazovni sistem u Crnoj Gori je, kako je primijetila, bio loš i prije korona virusa, koji ga je dodatno oslabio i pokazao nedostatke.
„Najviše su ispaštala djeca koja su živjela u stanju materijalne potrebe, jer 20 odsto djece nije bilo u prilici da prati online nastavu. Dakle, oni nisu imali digitalna pomagala kući da bi mogli da prate online nastavu i, naravno, da je to uticalo na krajnji obrazovni ishod“, rekla je Vukotić Jelušić.
Kazala je da se tačno zna u kojim segmentima obrazovni sistem ne funkcioniše i gdje ga treba poboljšati, zbog čega je Ministarstvo prosvjete počelo proces mapiranja školske infrastrukture da bi se vidjelo gdje su škole prebukirane, gdje nisu na zadovoljavajućem infrastrukturnom nivou, gdje se ne može pratiti izvođenje savremenih kurikuluma.
„Sektorska analiza obrazovanja je vrlo jasno indikovala koji su krucijalni problemi za bolje učeničke ishode. Prije svega, broj radnih sati. Poznato je da je naša školska godina najkraća u Evropi i logično je da to ima uticaja na mogućnosti sticanja znanja, a kasnije i na reprodukciju. Takođe, mali broj škola pohađa veliki broj učenika, što govori da je nemoguće uvesti bilo kakvo individualno praćenje đaka, organizaciju vannastavnih aktivnosti, dodatnih, dopunskih časova“, kazala je Vukotić Jelušić.
Primijetila je da u školama postoje stroge discipline, ali i visok stepen tolerancije prema odsustvu iz škola, neopravdanim časovima i kašnjenju.
„Mi podstičemo đake da se nekako snalaze, da je život borba gdje treba izboriti najbolje mjesto za sebe. Ne učimo ih da treba da razvijaju kreativnost, inovativnost, da ulaze u rizike, ali svjesno i da rade sve da dođe do najboljih rezultata. Tako bi stvorili djecu koja imaju otvoren, demokratski um, djecu koja će znanje koje im se predočava na časovima praktično probati da primijene, djecu koja kritički razmišljaju, članove društva koji će voditi društvo ka tome da ćemo birati najbolje. Kako ćemo doći do najboljeg ljekara, ako mu ne posvetimo pažnju od ranog razvoja?“, upitala je Vukotić Jelušić.
Prema njenim riječima, srednjoškolsko obrazovanje treba biti obavezno, jer se time šalje poruka da će djeca biti upotrebljiva na tržištu rada.
Vukotić Jelušić je jasna da ne postoje brza i laka rješenja za izlazak iz problema, jer se sistem decenijama urušavao.
„Nama je minimum 10 godina potrebno da shvatimo da li je određena politika stvorila efekat koji smo željeli. Mi smo od Delegacije Evopske unije krajem prošle godine dobili, uslovno rečeno, potvrdu da su sredstva od milion eura obezbijeđena za izradu Stretegije reforme obrazovanja. I dalje nemamo potpisan ugovor sa Vladom, niti su ta sredstva raspoloživa, niti se može ući u proces. Već smo izgubili godinu. Sve da pripremimo Strategiju reforme u narednoj godini, potrebno nam je da ona važi minimum 10 godina da bi se vidio njen efekat“, objasnila je Vukotić Jelušić.
Najvažnije je, kako je kazala, da unutar sistema postoji volja da se uđe u reformu, a potrebno je i preispitati nastavne programe.
„Treba da se preispitaju kurikulumi, da se isprati njihova implementacija i mora da se koriste mehanizmi samoevaluacije, koji su vrlo lijepo razvijeni, ali se vrlo loše koriste i još se lošije prate. Monitoring i evaluacija je takođe prostor za dodatno djelovanje i poboljšanje, a već postoje u sistemu“, zaključila je Vukotić Jelušić.