Za aktuelno.me
Piše: Stevo Vučinić
Amfilohije namjerava da ujarmi Crnu Goru kako bi teglila za beogradske interese. Ne grize ga savjest što se to može postići samo građanskim ratom u kome neće ginut beogradska oligarhija za čije interese radi. Umišljen u ulozi velikosrpskoga političkoga lidera, imperijalno nadmen, s egom većim od Lovćena i ravnodušan prema posljedicama nesreće koju priziva, počeo je da se prikazuje u liku blagorodnoga monaha. Juče je primio i blagoslovio trenera crnogorske vaterpolo reprezentacije, Vladimira Gojkovića, kojemu je, očito, religijsko uvjerenje obilježje nacionalnoga identiteta. A ovaj mu se zahvalio na blagoslovu i kazao da on mnogo znači reprezentaciji.
Gojkovićev akt je pravi primjer ustavnoga patriotizma, za koji se javno zalažu nekolika domaća politička i intelektualna autoriteta. Pod ustavnim patriotizmom, ustvari, podrazumijevaju poštovanje Ustava Srbije, i nezavisnost Crne Gore doživljavaju kao privremeno rješenje.
Gojković uspješno trenira crnogorsku reprezentaciju i ljubi ruku vrhovnoga vjerskoga autoriteta koji ima namjeru da iskopa i Crnu Goru i Crnogorce. Akt najdublje poniznosti čini jednome prepredenome mračnjaku, kojemu je feudalni poredak srednjovjekovne Srbije, primjer kako treba da izgleda savremeni politički sistem Crne Gore. Samo što Amfilohije takvu ideju ne smije ni da pomisli da izloži i predloži Srbiji. Za nju se bori da je primijeni u Crnoj Gori zloupotrebom vjerskih osjećanja prostoga svijeta kojega vjerski zatuca i fanatizuje da brani tobožnje pravoslavne ineterese, iza kojih se krije najobičnija srbijanska palanačka politika izlaska na Jadran, metodom šabačke čivije.
Tu metodu su svojevremeno demonstrirali Šapačni, izvlačenjem čivije iz osovine karoce jednoga kneza iz dinastije Obrenovića, zbog čega se ovaj, u povratku za Beograd, s karocom prevrnuo u kunetu pored puta. Takvom metodom se mogu slomit karoce, ali ne i ustavni poredak jedne suverene zemlje članice NATO-a. Mada je Amfilohiju s ruke čitavo more crnogorskih ustavnih patriota, koji su za razliku od Gojkovića, za koga imam izvjesno razumijevanje, jer se pošteno i stručno bori za boje državne zastave, zbog čega zaslužuje sve čestitke i poštovanje, oni, uglavnom, moralna i stručna bijeda.
Inače, Amfilohijeva svetosavska bulažnjena ciljano okupljaju prostake žedne krvi oko kulta smrti i žrtve za beogradske interese. Pokušava i da nam kao političke lidere nametnu prvake opozicije koji za sobom vode sav taj prosti i vjerski zatucani svijet, koji se, prvom prilikom, lako može pretvoriti u najobičniju rulju koja će nasrnuti na ustavni poredak, što im je i cilj. Zbog toga je četvrtkom i neđeljom, Srpska crkva i opozicija zajednički šetaju, da bi masu ohrabrili da javno protestuje protiv ustavnoga poretka, organizaciono ustrojili, navikli na masovne demonstracije, naoružali mržnjom i pogodnom prilikom oslobodili nas države, a slobodu nam utamničili.
Tradicija pamti da su vojnopolitički eksponenti ratne saveznice Srbije, 1918. godine, u zemlju ušli kao lisice a vladali su kao vukovi. Njen pendrek, u rukama svekolikoga žandarmerijskoga ološa, između dva svetska rata dovedenoga u Crnu Goru iz bijeloga svijeta, naučio nas je pameti. Zato slobodu ne damo nikome ni po koju cijenu, ponajmanje prepredenim i podlim beogradskim popovskim mračnjacima. Potomci onih koji su dvjesta godina bili kmetovi Nemanjića, petsto osmanski i četiri godine saradnici njemačkih i italijanskih okupatora ne razumiju potomke pobjednika s Grahovca, Vučjega Dola, Fundine, Neretve i Sućeske, inače bi nam savjetovali da slobodu branimo i handžarom i deferdarom.
Autor je potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta.