Kandidatura krajnje desnog političkog komentatora Erika Zemura za predsjednika Francuske mogla bi da pomogne aktuelnom predsjedniku Emanuelu Makronu, pošto će podijeliti glasove na desnici, ocjene su svjetskih medija koje prenosi Radio slobodna Evropa (RSE).
Zemur, koji se istakao kao antiimigrantski polemičar u utorak je objavio svoju kandidaturu za predsjednika Francuske apelujući na one za koje kaže da ih elita prezire i da se osjećaju kao stranci u sopstvenoj zemlji, ukazuje Fajnenšel tajms.
Izbori, na kojima će Makron tražiti drugi mandat, održaće se će u aprilu sljedeće godine.
Šezdesettrogodišnji Zemur je u jednom trenutku tokom jeseni bio drugi u anketama iza Makrona, ali se sada čini da njegova popularnost opada, posebno poslije, kako navodi britanski list, njegove katastrofalne posjete Marseju prošlog vikenda kada je ženi koja je podigla srednji prst na njega uzvratio istim gestom, što je navelo njegove rivale da ga kritikuju kao nedostojnog za funkciju predsjednika.
Mada se oštrim stavom prema neevropskim imigrantima i muslimanima pozicionirao desno i od rivalke s krajnje desnice Marin le Pen i njene partije Nacionalno okupljanje, Zemur je, kako navodi Fajnenšel tajms, uspio da privuče podršku konzervativnih glasača koji bi inače glasali za desni centar.
Njegov nemilosrdni fokus na imigraciju doprinio je pomjeranju političke debate u Francuskoj oštro udesno, dok se kandidati bore za pozicije uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji će se održati u junu.
Zemur se kao dugogodišnji konzervativni novinar istakao u protekloj deceniji, koristeći televizijske emisije u udarnom terminu i besteseler knjige kako bi izložio svoje mišljenje da je Francuska u velikom padu zbog islama, imigracije i ljevičarske politike identiteta, ističe Njujork tajms.
Nastupajući u provokatorskom stilu bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa s politički nekorektnim prijedlozima, poput onog da treba zakonom zahtijevati od roditelja da djeci daju tradicionalna francuska imena, Zemur optužuje elite – novinare, političare, sudije i tehnokrate – da su iznevjerili Francusku.
On je uspio da poremeti političku računicu nekolicini kandidata na predsjedničkim izborima, privlačeći neke pristalice Le Pen, dok je tradicionalnu francusku konzervativnu stranku Republikance gurnuo dalje udesno.
Ako bi zadržao sadašnji nivo podrške, Zemur bi mogao da ugrozi i mejnstrim republikansku partiju desnog centra i Le Pen, što bi potencijalno pomoglo Makronu, ocjenjuje Vašington post i dodaje da bi s trendom slabljenja podrške moglo da se ispostavi da je Zemur krajnje desničarska senzacija kratkog daha.
Mada su njegovi izgledi kao predsjedničkog kandidata neizvjesni, Zemurov dosad najznačajniji i možda najdugotrajniji uticaj može biti normalizacija stavova koji su se smatrali izvan domena pristojnosti, ističe Vašington post, dodajući da su francuski mediji dali Zemuru javnu platformu da kao komentator iznosi svoje stavove, iako je osuđen za izazivanje rasne mržnje.
Nova anketa pokazala je značajan pad podrške Zemuru samo nekoliko dana prije nego što je zvanično počeo predsjedničku kampanju, ističe televizija Frans24, ukazujući na ocjene analitičara da to što ne djeluje predsjednički, zajedno s njegovom slabom tačkom u ekonomiji, ograničava njegovu privlačnost.
Anketa koju je objavio Žurnal de dimanš pokazuje da je pao na treće mjesto s 14 do 15 odsto podrške, dok je Le Pen na 19 do 20 odsto, a Makron znatno iznad sa 25 odsto. Stručnjaci, kako ukazuje francuska televizija, kažu da pad Zemurovog rejtinga pokazuje da nije uspio da napravi pomak od protestnog glasa do kredibilnog šefa države.
Kao politički komentator, Zemur je uspio da dopre do miliona gledalaca dok se debata vodila na njegovom omiljenom terenu kulturnih i identitetskih pitanja, rijetko se upuštajući u ekonomiju, ali ga to stavlja u nepovoljan položaj u predsjedničkoj kampanji gdje će morati da se suoči s teškim pitanjima o ekonomskim detaljima.
Zemur ima male šanse da postane predsjednik Francuske, pošto se čini da je niz antisemitskih i rasističkih komentara, kao i video snimka na kojem je pokazao srednji prst ženi u Marselju previše čak i za njegove pristalice, piše Tajms u uredničkom komentaru.
To, međutim, ne znači da njegova kandidatura nema značaja, jer će, prije svega, dodatno podijeliti desničarske glasove, već podijeljene između Nacionalnog okupljanja Le Pen i Republikanaca, glavne konzervativne stranke.
Zemurova kandidatura, kako ocjenjuje londonski list, može samo da ide u korist Makrona, osiguravajući mu pobjedu u prvom krugu sa značajnom vođstvom. Makron sada ima podršku od 24 odsto glasača, koliko je imao u prvom krugu 2017, ali je njegov rejting iznad 40 odsto, što je najviše od svih aktuelnih predsjednika koji su na posljednjim izborima tražili drugi mandat.
Postoje naznaka da je Zemurova kampanja pomogla da se francuska politička debata pomjeri udesno što bi takođe moglo koristiti Makronu, ističe Tajms, objašnjavajući da je najveći rizik po francuskog predsjednika ako se Republikanci odluče da kandiduju umjerenog političara, poput bivšeg pregovarača za Bregzit Mišela Barnijea.
Ali ako Barnije bude kopirao Zemurovu tvrdu liniju po pitanju imigracije, ankete sugerišu da ima slabe šanse da uđe u drugi krug, a kamoli da pobijedi.