Vesti

Piše: Balša Vulević

Tiho Vijesti postaše  Vesti,

A da se javnost ne obavesti.

Ču mene, pardon, obavijesti.

Pa pišu do besvijesti,

Laži. Al’ tako mora biti,

Jer laž se ne da skriti.

K’o što ne skriše se ni Vijesti

Od inverzije u Vesti.

Redovi se lažni lako sastružu,

Pišući neistinu posve otužnu,

Novinaaari, smiješni, polovni.

Ču mene, pardon, olovni.

Dok ih čvrsto s dvije strane,

Da vajna novina ne propane,

Kažem, čvrsto kao zvijeri

Drže antiratni profiteri.

Kako slovo J FCJK je snažio,

Vestima je plajvaz vlažio.

Kako im se ko njime primicao,

Mastilo je lažju isticalo.

Omasti se skoro i eks urednik Srdi,

Tekst ižvrlja na laž što smrdi.

Ču mene, pardon i on se srdi

Na slovo J, ś, Ź … tu nešto smrdi!

Žvrlja tako neki Kos’ić,

Tura u tintu sve duži nosić,

Da ispuni tuđe zadatke,

Al’ u laži su znamo noge kratke.

Žuta mu nosina slini, zebe,

Slovo J ga istinom jebe,

Ču mene, pardon, grebe.

(Ne kreći na njega e će i tebe)

Zbog velikog nosa ni Vesti ne tuže,

Za prvu mantiju će još da ga produže,

Jer mantijaš, stari stolar,

Bači kletvu, rublju, dolar.

Ču mene dolar, ah, pardon, ne smeta.

Valjda je i to iz srpskog sveta­­!

Doći će im nos od prečasnog rada,

Kol’ko i duga, masna mantijaševa brada.

Nego, Kos’ić bi ostao bez ručka,

Ču mene, pardon, i još po koja kučka,

Da nasrde i goniča, gazdu Vučka.

No komanda glasi: Laži! Ču mene, leži! Miran! śedi!

Fiiiufiiuufiiić..aport! bravo! Na! Granulu jedi!

A nakon aport su na raport, mazni, sablazni.

Bez brige, čopor sam sebe kazni,

Jer u njemu su Kos'ići, kukavice i ćukovi razni,

I iznova žvrljaju, žvrljaju.

I brljaju, brljaju, brljaju.

I nevješto planove kuju.

I nespretno laži bljuju.

I obmanjuju već pogubljenu rulju.

A sve na sebe, na sebe pljuju.

A one dvije strane što ih drže kao zvijeri,

Razbucat će isti antiratni profiteri.