Tražim pomilovanje

„Za sve Marije Magdalene i za mene“, bez cvijeta i parfema, bez večere i svijeća, bez putovanja i nove vešte, na dan posvećen ženama i njihovim pravima.

Tražim samo istinu i pravdu za žene koje proganjaju, vrijeđaju, etiketiraju, unižavaju, a da ne trepnu, zapljuskujući ih lažima, klevetama, podmetanjima, zlom o čijoj konstrukciji razmišljaju noću da bi danju širili kugu.

Za verbalno nasilje bez granica.

Tražim odgovore od silnih ženskih nevladinih i vladinih organizacija, alijansi i mreža, koje se u dobrom dijelu deklarativno i na papiru zalažu za ženska prava i pravdu, za njihov poliožaj u društvu i njihove sudbine.

Tražim punu i cjelishodnu zaštitu, a ne „štivanje“ i odgovore kako smo promašile adresu i temu kada im se obratimo za pomoć i podršku.

Kada barjače i performansima pozivaju na ženska prava ,onda su mnoge od njih iz grantovskih NVO ženskih organizacija žestoke i hrabre borkinje za ženska prava.

Kada na djelu to treba da pokažu i dokažu, onda sve junakinje nikom ponikoše.

Politikanski i kritizerski aktivizam različitih aršina i odgovor da nijesu servis protiv „nasilja nad ženama“.

Ali su svakako aktivistkinje koje i te kako znaju podići svoj glas ili pak mučati sa metaforom zalijepljenih traka preko lica koja služe govornom aparatu za njima svojstvenu retoriku bunta i podrške.

I to samozvanim satiričarima, nabijeđenim političarima, preko noći analitičarima i ostalim koji na najgrublji način sa najružnijim riječima i insinuacijama, bezprizorno, divljački i degutantno vrijeđaju žene.

Slabim i kržljavim riječima i uvredama ne libe se ti i takvi junaci na žene, novinarke, umjetnice, samo zato što nijesu u njihove šporke portike mračnih nauma i njihove zadimljene kafane, sa njihovih šankova, iz njihovih čaša iz kojih se dimi i puši na crno i na bijelo.

Kada borkinjama za ženska prava konkretno ponudite dokaze za to, onda se „peru“ i izmiču pod izgovorom i prebacivanjem loptice na prostor od društvenih mreža i slične tričarije.

Onda kada je njima u isključivo političkom interesu, te iste društvene mreže su im dobri i pravi poligoni za dejstvovanje protiv onih koji nijesu sa njima.

U nadi da će ipak pojedine NVO i Ženske mreže i asocijacije koje svoju djelatnost usmjeravaju na žensko i mirovno obrazovanje, kao i Udruženja za kulturu mira i nenasilja, te „revnosne“ borkinje za ženska prava, uspjeti da u svojim razvojnim fazama izošte fokus, bez dosadašnje politikantske pristrasnosti, tražim pomilovanje za Marije Magdalene i za mene.

Dubravka Jovanović