Pravi razlog insistiranja na Cetinju

Piše: Ivana Đukić

Koliko ste miliona (dvocifrena brojka) usuli u izgradnju onog , u arhitekturi jedinstvenstvenog lica i naličja vjerskog objekta – i to za vrijeme bivše vlasti – pod kojom, kako rekoste ,,bijaste obespravljeni”? Da ne bi Crnogorci sada bili obezglavljeni u svojoj ostrašćenosti da dokažu da je bijelo bijelo, a crno crno, a ne da ostane ,,Crno na bijelo” – kako URA poruči u svom sloganu; nemojte nam se, molim vas, žaliti kako ,,nemate kud!” Navalili ste u manastir, koji je izgrađen 1484. – a prilikom koga je u povelji Ivana Crnojevića ostala kletva ,,Proklet bio svako ko bi oteo crnogorsku svetinju!” (Naravno, moram napomenuti da se njegove kletva, kao i istinskog sveca u liku Svetog Petra Cetinjskog (koga koristite u svojim razno-raznim bajalicama) odnosi na edukativni momenat kod čovjeka: da ne otima tuđe).

Jako je interesanta, između ostalog, pojava: da srpski potencijalni mitropolit kune crnogorskim svecem crnogorski narod! Crnogorski narod je 30 godina odbačenog banatskog episkopa, Amfilohija Radovića, trpio u vidu mitropolita tu, na tom istom Cetinju (a on kasnije, po tom istom ,,dobrom” običaju, ostale odbačene zamonašivao i tjerao u manastire ,,đe neće biti vidljivi” – osim za Boga (gle čuda)), samo zbog svog gospodstva. Ovakvu vrstu odbačenosti, kakvu je Joanikije imao od svog prethodnika, tog istog Amfilohija Radovića, nije doživio nijedan visokocrkveni dostojnik, a to je izričita naredba da on nikako ne bude njegov nasljednik. Pitam: DA LI JE TO TAJ IZRIČITI RAZLOG, ZBOG KOJEG SE ISTRAJAVAJA NA CETINJU, jer ne možeš da ga pogledaš u oči, pardon, u grob, dok zauzimaš onu istu funkciju, za koju je on sam, po sopstvenom nalogu naglasio na nadgrobnoj ploči da je samo bio ,,na tronu zetskih mitropolita”?