Piše: Aleksandar Damjanović
Nedavno gostovanje nekoliko predśednika crnogorskih opština u Beogradu nam je nametnulo temu za “ozbiljno” razmišljanje.
Nakon njihovog tužnog nastupa na jednom skupu na kojem su tvrdili da su oni koji su rođeni i žive u Crnoj Gori srpska dijaspora, nametnuli su nam teško pitanje šta ono bješe dijaspora?
Bješe li ono dijaspora kada se odseliš iz svoje matične države i živiš u drugoj , ili nešto drugo?
Slušajući njihove “nadahnute” nastupe pitam se sa koliko mozga su izjavili da je Srbija matica Srbima koji su rođeni i žive u Crnoj Gori?
Gledajući ih kako se hvale što u svojim kabinetima drže zastave njihove “matice” Srbije pokušah se staviti u položaj nekog srpskog intelektualca koji ih sluša.
Prvo mi se nameće misao sa koliko dostojanstva i sa kojim ciljem su ovi ljudi došli da brukaju narod kojem pripadaju.
Na ovakvom predsavljanju svog naroda, im jedino mogu pozaviđeti samo oni koji više vole komšini kuću od svoje, koju su mu preci izgrađivali.
Njihov nastup u Beogradu je sramota za čitav srpski rod, koji umjesto da se veseli, crveni se od sramote koju su mu priredili.
Dok čekamo neki novi nastup u “ dijaspori” mladih lavova Demokratskog fronta, preostaje nam da razmišljamo šta ono bješe dijaspora?
Domestos, čudno piše sredstvo za čišćenje zdravog razuma!
Da nije tužno, bilo bi smiješno.
Šta to beše Crna Gora?
Da je to ona država odvažnih i časnih ljudi,koju mi vojvođani znamo kao takvu,ova pomenuta gospoda bi po povratku u nju moraki biti uhapšeni kao izdajnici.
Da je to pravna država sa atributima države znao bi svaki pojedinac kako se poštuje svoja država u kojoj ostvaruješ svoju egzistenciju i sl.