Piše: Aleksandar Damjanović
Ako trenutno neko na političkoj sceni Crne Gore zna šta mu je činjeti to je bez dileme ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, koji ispred sebe ima jasnu situaciju.
Nakon što mu na Vladi nije prošao prijedlog za izbor v.d.direktora Uprave policije on ima moralnu obavezu da podnese neopozivu ostavku.
Gospodin Šaranović ako u budućnosti želi da se bavi politikom nema drugi izbor osim ostavke, kako bi njome pokušao uvjeriti javnost da u političkom djelovanju Demokrata ima makar zera dostojanstva.
Na zaprepašćenje crnogorske javnosti Aleksin kum Šaranović prijeti krivičnom prijavom Vladi čiji je član i u kojoj obavlja veoma važnu funkciju.
Ispostavilo se da sam ipak bio u pravu kada sam prije neki dan kazao da je ministarska fotelja MUP-a bila prevelik zalogaj za mladog i neznavenog Aleksinog kuma.
Evidentno je da je premijer Milojko Spajić uhvatio Demokrate u prevari da preko poligrafskog testiranja proguraju svog kandidata i preuzmu kontrolu nad Upravom policije.
Šaranović je jeftino naśeo na poteze drugog Aleksinog kuma Borisa Bogdanovića koji ga je instalirao na ministarsku funkciju, kako bi preko njega upravljao ovim resorom.
Boki Bogdanović je neulaskom u Vladu pokazao da je ipak politički dosta pismeniji od svojih partijskih kolega, koje su pohrlile da se dočepaju ministarskih fotelja.
Izgleda da će Zdenka Popović kojoj propade pozicija ambasadorke u Ljubljani morati da ide kod Baba Vange, da pita ko je bacio čini da se Demokrate nikako ne mogu zadržati u izvršnoj vlasti.
Čak ni Milan Knežević svojim epskim nadahnućem ne bi mogao opravdati Šaranovićev ostanak u Vladi čiji je član postao ni kriv, ni dužan.
Na kraju preostaje nam da čekamo kad će Momo Koprivica trepnuti kako bi smo znali da je politički živ.