Piše: Ivana Đukić
Fiktivni sukob između zvanične Srbije i Crne Gore, ne može staviti u drugi plan i prekriti stvarni sukob između velikosrpske ideologije i njenih nosilaca u vidu pojedinaca – koji, oglušujući se o pravni poredak i samostalnost države Crne Gore, kao i njene viševjekovne tradicije i jedinstvene kulturne svjetske baštine, kamuflirarajući pravu istinu, ne odustaju od svog kobnog nauma. Da li ste ikada, za vrijeme stolovanja 12-namjesnika u vidu organizovanje cjeline čuli od bilo koga da javno iznosi bilo kakav stav o Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi, i zašto nijeste?! Zato što u javnom diskursu nije dozvoljeno nikakvo pominjanje njene viševjekovne autokefalnosti, daleko starije, temeljitije, i ničim ocrnjene,za razliku od Srpske Pravoslavne Crkve. Ovo se dešava s razlogom, poznatim kao ,,javno zaboravljanje” – jer se narod, vremenom, nepominjanjem, neće više sjećati njenog postojanja – ili se oni barem čislenici tako nadaju. Da bi stvar bila teža za prihvatiti, u imenu SRPSTVO se odomaćuje zapravo riječ PRAVOSLAVLJE, i kao takvo biva kamuflirano do neprepoznavanja što je tu- ustvari – nacionalno obilježje – a što vjersko.
Imajući nadu da se Međunarodna zajednica neće raspitivati o stvarnom stanju stvari u Crnoj Gori, odnosno da će im se sirovo vjerovati nariječ, i da će njene stanovnike moći prolongirano nazivati skarednim hipokoristikom ,,Milogorci” – te da će se svaka aktivnost u odbrani sosptvene državnosti i očuvanju autokefalnosti državotvorne crkve, nazivati DPS instruktivnostima. Uzgred – Crnogorska Pravoslavna Crkva, ima na svom čelu mitropolita, koji se nikad ničim nije isprljao, Koji –kao što bi i svaki vladika trebalo – samo najbolje namjere čuva za svakoga, nikoga – prije svega – ne mrzi, i ne postoji taj, koji mu se ne može u svakom trenu obratiti za sve duhovne potrebe. To je vrlo obrazovani – otvoreni tip vladike, kakvog jedna crkva i zaslužuje.
Molim Međunarodnu zajednicu da široko otvori oči prema ovom pitanju i uvidi kuda idu ljudi, koji se, poput vukova u jagnjećim kožama, njima predstavlju na jedan način, dijametralno suprotan od ciljeva naroda, kojeg, kao takvog, ne zastupaju. Ovaj će osvrt biti dostavljen preveden svim međunarodnim adresama, i ukoliko reakcija ne bude promptna – smatraćemo da smo ostavljeni sami sebi da se branimo, jer nemamo nikakav drugi stav – doli da je posmatramo kao holanđanske trupe, koje su svojevremeno, svojom nereaktivnošću i pasivnošću, odbijajući da vide što se zapravo krije iza slatkorječivosti, omogućili identičnim ideologijama da dođe do nepopravljivog masakra.