Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Može li smrt biti dostojanstvena i kada se pogledi sretnu sa dželatima. Timofej Šadura (ukr. Тимофій Шадура), borac pripadnik snaga bezbjednosti Ukrajine otišao je u smrt sa prezrivim pogledom prema porobljivačima njegove zemlje. Dostojanstveno je svojim pogledom sasjekao one koji su su i tom sudnjem času pkušali da ga ponize ispaljujući svoje animalne rafale prema čovjeku koji je branio svoju domovinu. Heroji se samo jednom rađaju u životu da prkose sudbini koja im bude nametnuta. Herojski prkosno-prezrivi pogled Timofej Šadure je pogled borca koji je pokazao svijetu svoju hrabrost a ruskim dželatima njihove slabosti. On je svojim stradalništvom zauvijek ispisao najljepše ali i najbolnije stranice istorije Ukrajine. Istorija pamti ovakve heroje koji su hrabro stajali protiv svakog vida fašizma. Albert Kami je jednom lijepo zapisao: ,,Postoje razlozi zbog kojih vrijedi umrijeti, ali nijedan zbog kojeg vrijedi ubiti.” Rusi nisu ubili Timofeja Šaduru, Rusi su o njega stvorili heroja besmrtne stotine. Razlog zbog koga je umro Timofej je ne pristajanje na okupaciju, fašizam, pljačku, ubistva, genocid. Timofej se nije mirio da bude rob novog ,,ruskog svijeta” koji je kao pošast fašizma i njegova najgora personifikacija dolazi iz poodavno krvavog Kremlja. Svi oni koji ćute na stradanja u Ukrajinu i koji govore o ,,slavnoj Rusiji ” trebali bi dobro da se zapitaju šta sve Putinova mračna nacional-šovinistička politika bi bila u stanju da radi svima evropljanima.
A što je život bez slobode samo ropstvo i poniženje da budeš nečiji sluga sa nametnutim identitetom, jezikom, okupatorskokom RPC, prekrajanjem istorije i svih postulata i vrijednosti koje čine Ukrajince u svakom smislu posebnim. Zato odbrana ostaje kao jedina protivteža u teškim vremenima. Teška vremena su uvijek kada se brani ono đe si postojao i živio ne samo stoljećima već vremenskim epohama. Možemo zamisliti kako je onima koji su u ovom ratu izgubili sinove i šćeri, rodbinu i prijatelje. Siguran sam da hrabri narod Ukrajine neće odustati, a neće ni Evropa a posebno ne treba ni Crna Gora makar onaj njen evropski dio koji je imao mnogo svojih Timofeja kroz istoriju. Ukrajina će istrajati protiv sila mraka i nepravde protiv modernog oblika tiranije i šape ruskog fašizma koja će na kraju poklopiti samu sebe i ispod nje nestati. Dmitro Kuleba ministar spoljnih poslova Ukrajine piše: “Užasan video nenaoružanog ukrajinskog zarobljenika kojeg su ruske snage pogubile samo zato što je rekao Slava Ukrajini“. Još jedan dokaz da je ovaj rat genocidan.” Ne smijemo zaboraviti ovakve heroje. Ne smijemo dozvoliti da se ne čuje glas akademske zajednice i to svaki dan. Sloboda ima najveću ljudsku, civilizacijsku i filozofsku vrijednost i cijenu. Sloboda je to sveto ime koje je ispisano najvećim vrijedsnostima koje čovjek može dati a to je život. Heroji su oni mali ljudi koji su nečujni i neprimjetni ali zbog takvih heroja Ukrajina živi i postoji ponosno i prkosno. Heroji takvi i trebaju biti. Doba rata su i doba heroja Ukrajina ih je mnogo dala. Čitava Ukrajina je heroj.
Tomas Karlajl, škotski istoričar i filozov u svojoj knjizi O HEROJIMA tvrdi da i heroji, kao i sve drugo dolazi onda kad im je vrijeme. Čini mi se da su to ova vremena kada ne samo Ukrajini već i nama u Crnoj Gori trebaju istinski heroji u odbrani najvećih vrijednosti prije svega identiteta, suverenosti, jezika i crkve koja je toliko puta bila na udaru iste te rusko-srpske politike i njihovih eksponenata i sluga kroz našu dugu istoriju.
Zapaliću svijeću za Timofeja Šandura sa suzom u oku za njegovo stradalništvo. Nije to samo svijeća za njega i Ukrajinu to je svijeća za sve naše heroje u (Crnoj Gori) od kojih smo mnoge zaboravili a to ne smijemo sebi dozvoliti jer ako zaboravimo sjene naših heroja onda pristajemo na okupaciju i umiranju pod čizmom ,,ruskog svijeta.“