piše Dubravka Jovanović, Skala radio
Jutro je pametnije od noći, stara je mudrost.
Tvrđava San Đovani iznad Kotora je preživjela i izdržala nalet strašnih vandala, čopora pećinskih ljudi, divljih komita, huligana, besprizorne mladosti u alkoholisanom stanju, kako za kampanju predizbornu pišu anti državni mediji po diktatu.
Gotovo istim metaforama, utrkujući se ko će izbaciti više i jače tekstova na dan, sa temom: požar u noći proslave 13. jula u Kotoru, bakljadom od koje je izgorio UNESCO-v grad i njegovi bedemi, svjetski zaštićenog područja.
Zanimljivo, stigli divlji da pitome zapale i u tome su uspjeli, po dežurnim „patriotama“ i zaljubljenicima u Kotor i njegovo kulturno istorijsko naslijeđe.
Bura koja je rasplamsala iskru svakako, pa odakle god da je stigla na San Đovani, a nadležni istražuju, i dalje se po portalima i društvenim mrežama ne stišava, uz nove pojedinosti lažnih vijesti, dobrodošle isključivo u svrhu političke predizborne kampanje čiji barjak nose Demokrate kotorske.
One iste koje ni jednom zastavom za dvije godine vladavine u Kotoru nijesu obilježili ovaj slavni i časni datum crnogorske istorije.
Demokrate i njima slični, mada je takve teško naći, imaju svoje medije. Razumije se, oni nijesu režimski, apanažni novinari.
Oni su navodno objektivni, nepristrasni, tačni, časni, posebno kada za to dobijaju novac, apanažu i ostale privilegije za dvije godine vladavine tih istih Demokrata, danas opozicije u Kotoru. A oni su, uvažavajući novinarske standarde i etiku, upravo antipod ovoj časnoj profesiji.
Koliko je ko, kad i zašto dobijao za usluge blaćenja i pljuvanja po onoj drugoj strani, Skala radio je objavljivao i dokumentima dokazivao.
Istina, onoliko i onako koliko mu je, dugo čekajući odgovore sadašnje vlasti, na osnovu instituta slobodnog pristupa informacijama, bilo omogućeno da vidi.
Ko zna ko je od njih i koliko uspio da sakrije, uništi tragove i danas, iz istih kancelarija nastavljaju sramnu misiju.
Nova vlast nije, kako su objašnjavali, željela revanšizam. I on zaista nije potreban nikome. Ali baš da se nagrade oni visokim kojeficijentima i radnim mjestima obezbijeđenim od prethodnika uoči same smjene, u najmanju ruku izaziva sumnju. Sad im se takvi smiju u lice i, bez sumnje treba to i da rade. Pritom, do tabloidnih novinara i petparačkih populista u medijima koji su to isto, dolaze informacije iz same lokalne uprave. Ništa nije tajna, niti to treba da bude kada su sredstva građana u pitanju, ali ako se upotrebijebe sa primjesama očigledne laži, onda je to nešto potpuno drugo.
Demokratija je to. Nećemo da budemo isti. Ko zna da radi ne treba ga dirati.
A oni znaju. Znaju zaista. Organizovano, konzistentno i bez zazora sprovode nečasni naum. Nijesu sami. Valjda je jasno i ko im u tome pomaže.
Apanažna i režimska Skala, kako u naletima bijesa ova družina svakodnevno kreće u obračun sa ovom časnom medijskom kućom koja te i takve prezire, je najveći problem, veći od požara na San Đovaniju i svih buktinja na društvenim mrežama.
Jutros smo obišli San Đovani i ako slika govori više od hiljadu riječi, evo neka kaže i pokaže.
Rane i pepeo, izgorjela tvrđava, nagrđeni bedemi, spaljen grad, Neron i Kaligula na fešti trinaestojulskoj. Možda će se i sami autori laži, narodski lažovi, zastiđeti kad vide. Neće! Suviše su ogrezli.
Da nije bilo ove, zasigurno bi se pronašla nova senzacija iz Kotora, pred izbore avgustovske.
Petar peče, a Ilija pali, opet će mudri narod.
Od sve vatre, karnevalska je prava u Kotoru gradu, a maske su odavno izgorjele, pa vam iskreno samo medicinske preporučujemo u ovim danima kada, na žalost istinski, a ne predizborno, bukti korona.