Niko više neće ulagati u Crnu Goru, poručuje biznismen Refik Radončić, prvi predsjednik Fondacije „Gusinje“ u Njujorku. On je kako u razgovoru za Pobjedu naglašava zabrinut zbog situacija u Crnoj Gori.
Kad je krenula priča o samostalnoj Crnoj Gori među našim krugovima u Americi?
RADONČIĆ: Ljubav i emocije pokrenuli su naše ljude u Americi. Teško mi je sada da o tome pričam. Uhvate me emocije jer sam svjestan gdje smo sad došli. Ja i moj prijatelj Ivo Đukanović smo u proljeće 2006. godine pomogli kampanju za referendum. Pomagali smo da se to završi u dijaspori u Americi sve kako treba i zadovoljan sam učinjenim s obzirom da je referendum završen sa toliko glasova ,,preko“.
Uspjeli smo da pokrenemo nevjerovatnu energiju prema Crnoj Gori među svojim sunarodnicima, Crnogorcima, Bošnjacima, Muslimanima, Albancima, koji su izgubili u ratu rodbinu i prijatelje. Te frustracije su, međutim, ostale pa je bilo nezgodno govoriti o Crnoj Gori… Definitivno smo koordiniranim radom mnogima pomogli da shvate kolika je važnost da svi damo doprinos učešćem u glasanju na referendumu jer je to naša domovina i to je naša patriotska dužnost prema našoj Crnoj Gori.
Iako sve narode sa prostora bivše Jugoslavije doživljavam kao svoje i ljude dijelim na dobre i loše i imam prijatelje na sve strane, jedina domovina mi je Crna Gora i imam poseban senzibilitet prema njenim narodima, različitostima koje je čine posebnim ne samo na Balkanu već i šire. Tako je doživljavam i ne dam nikom za pravo da je više voli od mene. Zato što se tako osjećam. Unijeli smo posebnu energiju tih godina i maštali o državi koja će biti uređena. Evo se danas vraćamo na istu temu, što je tragedija.
Vaša prvobitna ideja koja bi unaprijedila odnose sa dijasporom u Americi i poboljšala saradnju je i crnogorska kuća. Što je sada sa tim projektom?
RADONČIĆ: To je bio način na koji je trebalo unaprijediti ovu našu lijepu zemlju koja ima toliko potencijala. Jedan sam od osnivača crnogorsko-američke fondacije za gradnju crnogorske kuće u Njujorku. To je projekat koji je ostao nedovršen i bio aktuelan sve do prije dvije godine. Vidi se sada koliko je on bio veoma bitan za promociju državnosti i bio je dobro osmišljen.
Promovisao bi našu pripadnost i razvoj, prvenstveno bi uvezao dijasporu sa matičnom državom i stavio na raspolaganje sve kapacitete kojima naša dijaspora raspolaže prvenstveno u znanju i iskustvima koja su veoma bitna za razvoj naše zemlje. Ideja u osnivanju je bila da prvo napravimo identifikaciju naših iseljenika sa matičnom državom i da pokušamo da ih integrišemo u punom kapacitetu sa državom Crnom Gorom. Mogli smo u toj crnogorskoj kući da imamo razne prezentacije kulture, privrede, turizma…
Mnogi su shvatili koliko je važno ponuditi najjačoj ekonomiji svijeta potencijale svoje zemlje posebno kada je u pitanju turizam. Mi kasnimo. Tu bi svoje mjesto našla i diplomatija koja plaća ogromne zakupnine za prostor koji i nije adekvatan za sve naše potrebe. Sa novcem od zakupnine se mogao vraćati kredit kojim bismo završili crnogorsku kuću. Sredstva za ovaj projekat još postoje u banci, međutim isto tako sve je poskupilo i kako sad stvari stoje ne vjerujem da je iko raspoložen za realizaciju. To mi je jedan od većih neuspjeha u mojoj profesionalnoj karijeri jer znam koliko je to bilo značajno za našu državu da imamo crnogorsku kuću u srcu Njujorka.
Što mislite o promjeni vlasti prije dvije godine i jeste li očekivali napredak u Crnoj Gori?
RADONČIĆ: Slažem se da je vlast svakako poslije 30 godina trebalo promijeniti, ali ne na ovakav način. Vakat je bilo da dođe do nekih promjena. Nađeš se u zoni komfora, praviš greške, nema kontrole i promjena se jednog dana morala desiti. Očekivali smo napredak, ali ovo što nam se sada dešava, ne shvatam. Ne možeš urušavati državu. Šaljemo ružnu sliku svijetu i vratili smo se 500 godina unazad. I umjesto da se bavimo ekonomskim pitanjima i da ovaj narod bolje živi, mi se bavimo samo vjerskim.
Kako gledate na politička dešavanja u Crnoj Gori?
RADONČIĆ: Svi su razočarani političkim dešavanjima. Ono što najviše mrzim je nacionalizam. Za mene je neshvatljivo da neko ima animozitet prema svojoj državi, zastavi, jeziku… Vidite, u Americi, ajde neka neko ponese nacionalnu zastavu bez državne sigurno neće jer postoje pravila korišćenja nacionalnih simbola i svi ih se pridržavamo, u protivnom slijede posljedice. Pitamo se kako dospjesmo ođe. Ne znam ko bi normalan shvatio ovu državu ozbiljno. Meni je ovo kao neka šala, san… Ne shvataš da bi se ovo ozbiljno moglo dešavati u jednoj državi. Možda sam ja u krivu i možda su moja očekivanja bila velika, ali je ovo noćna mora za sve nas.
Vi ste jedan od prvih naših iseljenika koji se počeo baviti ozbiljnim biznisom, obično su naši ljudi počinjali u uslužnim djelatnostima?
RADONČIĆ: Došao sam u Njujork 1992. godine i nakon tri godine otvorio kompaniju – napravio dobru priču. Imao sam sreću da se u početku sretnem sa uspješnim ljudima i da započnem biznis u građevinarstvu – gradnja stanova na ekskluzivnim lokacijama. Vremenom sam počeo samostalnu gradnju i danas sam vlasnik nekretnina u Njujorku.
Iako je to za prosječnog Amerikanca zavidan kapital, ne mislim da je to moj najveći uspjeh. Moj uspjeh je u mojim sljedbenicima, mojim drugarima, mom komjunitiju – primjer da možemo bolje i da imamo potencijala i znanja da živimo bolje i bogatije. To je ono što me čini posebno zadovoljnim. Novac dođe i prođe, ali djela ostaju za sva vremena.
Žalite li što ste toliko vremena potrošili u ,,borbi“ za svoju državu?
RADONČIĆ: Ne žalim, opet bih to uradio. I dalje ću njegovati ljubav prema ovoj državi i prema svom kraju i za svog biološkog trajanja ću isto činiti. Iako sve što sam radio prvenstveno za svoj kraj, a time i za državu nije cijenjeno kako bi trebalo, ne zbog mene nego zbog svih onih koji bi htjeli da slijede moj primjer.
Ne znam šta bih rekao svojoj djeci jer sam vrijeme koje sam trebao da provedem sa porodicom trošio na državu i na moj rodni kraj. Sa našom Fondacijom ,,Gusinje“, čiji sam i nosilac i jedan od osnivača, uradili smo mnoge stvari –humanitarne, građevinske, projektantske… Ne bih želio da sve nabrajam jer bi uzelo puno prostora. Dovoljno je da se prošeta
Gusinjem i rezultati našeg djelovanja su vidljivi. Naša djela su obilježila ovu varošicu i učinila je prepoznatljivom.
Vjerska pitanja su kamen spoticanja crnogorskog društva. Smijenjeni premijer je potpisao ugovor sa Crkvom Srbije kojim se ponižava Crna Gora i krade crnogorski identitet i državnost. Kako to komentarišete?
RADONČIĆ: Ne shvatam to. Hoćeš visoki turizam, a kako da ga razvijaš – etiketiranjem. Iskorišćavaš djecu na ulicama da nose ikonografiju. Navedite mi jednu civilizovanu zemlju ili turističku destinaciju gdje se ovakve stvari dešavaju. Meni je to neshvatljivo, ne ulazeći u suštinu problema jer prvenstveno ne razumijem o čemu se stvarno radi i ne želim da komentarišem. Vraćamo se unazad i još zloupotrebljavamo religiju u partijske svrhe. Žao mi je da se oko tog pitanja ulaže toliko energije.
Koja je poruka nadležnima, kako naprijed?
RADONČIĆ: Imamo frustracije iz prošlosti i generalizujemo stvari. Trebalo bi da bude više tolerancije u Crnoj Gori. Upoznao sam mnoge ljude na prostoru bivše Jugoslavije i dalje mislim da su ljudi sa ovih prostora dobri, bistri, pametni, samo trebaju da prestanu da sa bave frustracijama iz prošlosti. Treba se vratiti vrijednostima svakog pojedinca bez obzira na njegovu pripadnost, uvažavanju, prosperitetu, ekonomiji. Živim u Americi gdje je hiljade nacija i tamo niko nikom ne smeta, a na prvom mjestu su vrijednosti. Bitno je koliko si sposoban, vrijedan da odgovoriš svom radnom zadatku. Taj metod treba da zaživi u Crnoj Gori, a ne partijsko zapošljavanje.
Žao mi je što gubimo previše vremena na stvari koje nijesu toliko bitne, niti za nas kao društvo. Neće nas popraviti ni u finansijskom smislu, ni u znanju. Samo nam odnosi energiju da se bavimo stvarima koje su bitne. Poražavajuće je da naša djeca ne vide budućnost u sopstvenoj državi.
Stvorena nepovoljna sredina za investicije
Krećete su u krugu ozbiljnih investitora, kakvo je njihovo mišljenje o Crnoj Gori kao poslovnom ambijentu?
RADONČIĆ: Stvorili smo nepovoljnu sredinu za bilo kakva ulaganja. Poslije ovoga ko će normalan doći u Crnu Goru. Ne ulazim u sve greške prethodne vlasti, ali moramo biti svjesni činjenice da je prethodna vlast dovela par velikih investitora. Dovesti jednog Rotšilda i Pitera Manka, koji je napravio Porto Montenegro, a svi znamo kakav je Tivat bio. Od toga je sve krenulo i Luštica i Portonovi…
Crnogorci u dva talasa naseljavali Ameriku
Kada su se Crnogorci najviše doseljavali u Ameriku?
RADONČIĆ: Crnogorci su u dva talasa naseljavali Ameriku. Prvo je to bilo krajem 60-ih do 80-ih kada je bio prvi talas iseljavanja. Doselilo je tada dosta ljudi čisto zbog ekonomskih razloga, ne drugih. Drugi talasa je bio 90-ih godina zbog ratova i dešavanja u Jugoslaviji.