Piše: Jovan Rabrenović
Svakodnevo provociranje Crnogoraca od strane raznoraznih pojedinaca ili grupa nastavlja se još žešćim intenzitetom nego što se to moglo i pretpostaviti u vremenu iza nas, a posebno od prošlogodišnjih izbora do danas.
Najavljivali ste osvježenje, ali vas je priroda demantovala najvećim vrućinama “toplotnim udarom” u našoj skorijoj istoriji. Nažalost, požari su se prenijeli i u sve sfere građanskog i društvenog života, pa se iz dana u dan zagrijavanje političke scene može posmatrati kao veliki požar bez vatrogasaca koji bi ga gasili.
Mržnja prema Crnogorcima i Crnoj Gori svakodnevno se “euforično nastavlja” i na najeksplicitniji način dokazuje i manifestuje do nivoa da su Crnogorcima ugrožena elementarna ljudska prava i slobode izražavanja i okupljanja, a svako mišljenje koje nije klimoglavlje vladajuće slike kažnjava se prijavama i vođenjem postupaka od strane nadležnih državnih tužilaca koji odjednom u svakom crnogorskom stavu pronalaze raznorodne inkriminišuće radnje.
Donedavno, ti isti tužioci nijesu imali dovoljno sluha i profesionalizma da reaguju i kad su pojedinci ili grupe otvoreno pozivali na pobune, napade, sukobljavanja, rušenje državnog i ustavnog suvereniteta. Tada je na sceni bila svojevrsna – silencia stampa – i kod medija i kod nadležnih sudskih, policijskih, ali posebno tužilačkih struktura.
Danas se osloboditi ne možemo od dobijene slobode koja nas pritiska sa svih strana toliko da sve liči kao u stihovima pjesme “ljubav kada je prava ona mora da boli”, a u našem sui generis slučaju sloboda boli, boli do kosti i steže kao najljuća zima jer ono osvježenje kojim su se hvalili postalo je požar koji sve tamani.
Nijesu to ovi podmetnuti požari koji haraju oslobođenom zemljom i za koje jasno i precizno vodeća glava za borbu protiv ove stihije kaže da država i institucije nemaju mogućnosti da ih zaustave i eliminišu. Kakav je to apsurd — stigli veliki eksperti sa “golemim znanjima” i iskustvima i preuzeli ključne funkcije pa se sada nevoljno žale kako nemaju mogućnosti da rade posao, jer je neka viša sila kriva.
Makar su oni pozivanjem na više sile sebi omogućili da budu vlast i zavedu sljedbenike da je samo njihov put do viših sila ispravan i ne nosi prokletstvo. Umjesto da se u trenutcima kada fali svaka lopata i ruka i kada se čeka da ovi veliki eksperti, kako to naš narod kaže, “daju ruke” kako bi se zlu na zemlji, ne mislim na postojeću političku oligarhiju na vlasti, stalo na kraj i sačuvala priroda, a prije svega ljudi i imovina oni, ti vlastodršci, svoj jedini helikopter daju da njime voze potomke nekog Aca palikuće (prim.a. Aleksandra Karađorđevića), kako ga narod, od zla po kojem ga zapamti, prozva širom i uzduž Crne Gore.
Helikopter na nebu, požari na zemlji, a potomci Aca palikuće Karađorđevića čas na Cetinju među svetinje, čas na Žabljaku, Manastiru Ostrog i ko zna đe još i sa kojim razlogom. Vele Cetinjani da je sve izgledalo kao desant na manastir kad se spuštao helikopter i u njemu potomci Aca palikuće, nažalost – samo je još falio legendarni Bata Živojinović.
Za to vrijeme po trgovima Tivta, Budve, Herceg Novog i drugih primorskih, takođe, oslobođenih gradova, prema snimcima koji kruže internetom i posebno društvenim mrežama, horski se pjevaju nacionalističke i šovinističke pjesme i prijeti našim sugrađanima. I šta onda biva, pa ništa, niko ne reaguje, svi ćute i prave se da se ništa, ali ama baš nista ne dešava sem brutalne sezone primitivizma, nacionalizma, šovinizma i brutalne “oligarsko-nacionalističke” vlasti.
Imajući u vidu da se ministar policije kao ni predśednik Vlade ne miješaju u svoj posao, te da ih čujemo samo u situacijama kada je potrebno polarizovati ili razveseliti naciju, nemamo iluzija da će pomenuta gospoda bilo sto racionalno reći ili uraditi u ovim slučajevima kao ni u onim dosadašnjim.
Zabrinjava, međutim, nevjerovatan stepen podrške i ćutanja političkih partija koje čine aktuelnu skupštinsku većinu i koje nemaju minimum demokratskog potencijala da se oglase i osude velikosrpske ispade diljem Crne Gore u kojima se, a što je javnost imala priliku više puta i viđeti, poziva na ubistva određenih etničkih skupina u našoj državi.
Osude napada na manjine moraju biti oštre i pravovremene, a svi počinioci najstrože kažnjeni. Demokratija je dok ne dođoste na vlast bila vaša glavna krilatica i verbalna poštapalica, a od tada samo slušamo i gledamo vašu predstavu za dječji uzrast o fantomskiim neprijateljima “oslobođene” Crne Gore, iako bi bilo pravilnije reći oktroisane i zarobljene Crne Gore.
Smiješno je gledati kako se cijela bulumenta iz vlasti iz petnih žila upinje da nam dokaže kako je za Crnu Goru i očuvanje njenog mira dovođenje prefekta crkve Srbije, Joanikija Mićovica u crnogorski Cetinjski manastir jedino rješenje. Upozoravamo vas da više ne iskušavate crnogorsko gostoprimstvo jer i ono ima granice, posebno prema negatorima crnogorske države i njene crkve.
Ali, o tom događaju ćemo prozboriti po koju riječ neki drugi put, a do tada da ih pustimo da se utrkuju ko će više ničice pasti do zemljice crne da pokaže poniznost namjesniku crkve Srbijanske koji treba da stupi na tlo države koju ne priznaje.
Nastupima svakodnevno toliko uveseljavaju najšire narodne mase da su se već pretvorili u legendarnu seriju “Mala nevesta” kojoj još niko pod kapom nebeskom, pa ni sami autori, ne viđeše kraj. Pa je stoga ministar u rodnim Pljevljima valjda dobio inspiraciju i pokušao da građanima pokaže kako poznaje novu sleng konverzaciju pa tako reče da je – brutalna sezona??
Ministar je sasvim dobro opisao postojeću situaciju u sprženoj Crnoj Gori u kojoj on brutalno dijeli tri litra ulja građanima i onda se čudi zašto se EU i MMF čude. Čude se svi i strahuju da li je ministar mislio na našu epidemiološku situaciju kada reče da je brutalna, sasvim sigurno da su mu mislima plutale samo slike naslovnih stranica EU novina i portala u kojima se, istina je, svi oni čude i pitaju je li moguće da se tako brutalna sezona događa u maloj Crnoj Gori.
Jeste, brutalna je, dragi naši prijatelji iz EU, da ne može biti brutalnija i bojimo se da ćemo uskoro svi biti zatvoreni u kućama, jer kako su ministri eksperti krenuli, naš slogan će biti — Crna Gora korona destinacija. Sad se i mi čudimo i pitamo šta nas ovo snađe i nije čudo što, umjesto “dobar dan”, jedni drugim građani kažu “do kad će ovi”, a odgovaraju “ima li kraja ovom haosu”, jer haos je svuda u državi.
Uzdudučio se tako prpošni premijer pa izaziva Crnogorce i zakazuje susret za 4. Septembar, ali prije toga će uvesti policijski čas jer korona ne kuca na otvorena vrata nego slobodno šeta diljem našeg primorja. Šeta se tako, kao Šojić i naš potpredsjednik Vlade i obećava investicije na nekim domaćim magarećim livadama, ništa manje nego 120 miliona.
Reći ćete “pa šta je to za njih”, ništa sitna para, jeste sitna. ali je brutalna. Bilo je to, kažu, u jednoj zemlji u kojoj se narod ponadao da će biti promjene nabolje i da će obećanja o medu, mlijeku, Milka čokoladama i Coca Coli biti ispunjena, ali, kako to i bude u dobrom trileru sa primjesama kabarea, narod u toj zemlji dobi vladu koju nazva NeValja.