Presuda u korist kompanije “Omorika“ protiv Cijevne komerc u revizijskom postupku pred Vrhovnim sudom u suprotnosti je sa stavom Tužilaštva da je bivša predsjednica ovog suda Vesna Medenica za određeni novčani iznos izvršila nezakonit uticaj na kolege sudije i naložila im da donesu odluku povoljnu za kompaniju Cijevna komerc, piše Pobjeda.
Prema navodima iz naredbe o pokretanju istrage, Miloš Medenica, sin tadašnje predsjednice Vrhovnog suda, je sa kumom Markom Vučinićem i Nikolom Raičevićem dogovorio da od Vasilija Petrovića, čiji je otac vlasnik Cijevne komerc, dobije 400.000 eura za povoljan ishod po ovu firmu u revizijskom postupku protiv ,,Omorike“.
O ishodu odluke gdje je uvažena revizija po zahtjevu kompanije ,,Omorika“ nema ni slova u naredbi za pokretanje istrage, a javnost je sa odlukom mogla da se upozna tek prije nekoliko dana kada je ona objavljena na sajtu Vrhovnog suda.
Iz razgovora Miloša Medenice, koje je vodio preko kriptovane Sky aplikacije, zaključuje se da je od Petrovića, od dogovorenih 400.000, uzeo 100.000 eura da ubrza predmet pred Vrhovnim sudom.
Vasilije Petrović je, prema navodima naredbe za istragu, 8. maja i 14. juna 2020. godine predao Raičeviću ukupno 100.000 eura dok je dogovoreno da se ostatak mita preda – nakon donošenja odluke po reviziji.
Međutim, kada su Petrovići počeli da pritiskaju da im se posao završi, Medenica je uzvratio prijetnjama da će im pokrenuti proces za milionsku pronevjeru.
Presuda u predmetu Cijevna komerc protiv kompanije ,,Omorika“ dovodi u sumnju optužbe Tužilaštva da je vijeće sudija Vrhovnog suda podleglo nezakonitom uticaju Vesne Medenice.
U drugom spornom predmetu Specijalno tužilaštvo tereti Medenicu da je uticala na odluku Vijeća Vrhovnog suda i, po diktatu, presudilo u korist kompanije Fab live protiv Gugi komerca. U ovom slučaju, odluka Vrhovnog suda se podudara sa obećanjima Miloša Medenice ljudima iz kompanije Fab live koji su mu za ovu uslugu isplatili, kako se navodi u naredbi za sprovođenje istrage, 190.000 eura.
Bojan i Marko Popović (Fab live) su pred tužiocem objasnili kako su tekli pregovori sa Milošem Medenicom i njegova dva bliska prijatelja kao i kako je isplaćen za uslugu pozitivnog ishoda pred sudom.
Iz podataka kojima Pobjeda raspolaže, osnovano je zaključiti da će Tužilaštvo sumnje za nezakoniti uticaj Vesne Medenice, osim transkripata razgovora preko Sky aplikacije u kojima Miloš Medenica direktno targetira majku Vesnu, morati da potkrijepi dodatnim i čvrstim dokazima.
U suprotnom, u ,,slučaju Omorika“, moguće da u skorijoj budućnosti Tužilaštvo sumnje za podstrekivanje na nezakonit uticaj Miloša Medenice i njegova dva prijatelja o slučajevima donošenja odluka u Vrhovnom sudu prekvalifikuje u krivično djelo prevara.
Presudom Vrhovnog suda rev. br. 1346/20 Vijeće sudija – Dušanke Radović, kao predsjednice vijeća i Nataše Božović, Ranke Vuković, dr Vesne Vučković i Vesne Begović kao članica vijeća – naloženo je ponovno suđenje u predmetu Cijevne komerc protiv beogradske firme ,,Omorika“.
Kao razlog navedeno je da su Osnovni, a potom i Viši sud zanemarili nesrazmjeru između kupoprodajne cijene od 264.536,28 eura koju je Cijevna komerc isplatila kompaniji ,,Omorika“ i iznosa od skoro tri miliona eura (2.939.143 eura) koliko je nižestepenim presudama naloženo kompaniji ,,Omorika“ da plati Cijevni komerc.
Cijevna komerc pokrenula je parnični proces protiv kompanije ,,Omorika“ iz Beograda koja joj je prodala zemljište za koje se ispostavilo da je u vlasništvu firme ,,Drina“ iz Goražda.
Prema presudi Osnovnog suda u Podgorici od 28. februara 2020. godine, kompaniji ,,Omorika“ je naloženo da tužiocu (Cijevna komerc) na ime restitucije, po osnovu ništavosti ugovora, isplati ukupan iznos od 2.699.040 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
Sporno zemljište (14.828 metara kvadratnih) Cijevna komerc je od kompanije ,,Omorika“ kupoprodajnim ugovorom od 6. marta 2001. godine dobila za dogovorenih – 517.388 njemačkih maraka.
Kupoprodajna cijena je u cjelosti isplaćena poslije pet i po godina (29. decembra 2006. godine) nakon čega se Cijevna komerc upisala kao vlasnik kupljenih nepokretnosti.
Međutim, dvije godine kasnije (11. novembra 2008. godine), Osnovni sud u Podgorici utvrdio je ništavost ovog ugovora, po tužbi kompanije „Drina“ iz Goražda protiv Cijevne komerc, drugotužene Države Crne Gore i trećetuženog Vasilija Ivanovića.
Kao razlog ništavosti navedenog ugovora navodi se činjenica da „Omorika“ d.o.o, iako upisani vlasnik, nije na pravno valjan način stekla pravo svojine na nepokretnostima koje je prodala Cijevni komerc.
Prema stavu Vrhovnog suda u procesu revizije, prvostepeni sud je bio dužan da sa više pažnje ispita: da li je vraćanje kupoprodajne cijene u smislu odredbe član 104, stav 1, Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) moguće i da li se upravo na taj način sa aspekta tužioca kao kupca postiže restitucija u situaciji ništavosti kupoprodajnog ugovora.