Piše: Vladimir Jovanović
U oslobodilačkome ratu 1912-13. Crnogorska vojska je umarširala i u Peć. Kraljevina Crna Gora se teritorijalno proširila i na ovu varoš, u čijoj se blizini nalazi nekadašnje središte srpske Pećke arhiepiskopije („patrijaršije”).
Krajem 1913, po proceduri predviđenoj Ustavom Svetoga Sinoda, ustrojena je treća eparhija autokefalne Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve, nazvana: Pećka eparhija.
Na prijedlog Sv. Sinoda Crnogorske crkve, za arhijereja Pećke eparhije, od strane kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, postavljen je mitropolit Gavrilo Dožić. Tim povodom, na Cetinju je 30. novembra 1913. upriličena crkvena svečanost, docnije i večera. Kralj je održao govor, između ostaloga, upitavši prisutne:
„Gospodo, može li biti ljepšega dana ZA NAŠU AUTOKEFALNU PRAVOSLAVNU CRKVU od ovoga, u kome sa našega Cetinja opremamo danas u Peć Visokopreosveštenog Gospodina Mitropolita dra Gavrila Dožića, vrijednoga ove zemlje ove, na njegovu službu Bogu i narodu?”
Bilješke o tome objavljuje i ondašnja ruska crkvena štampa. Za ovu priliku, citiraću neđeljnik „Vjesti iz Kazanjske eparhije”, službeno izdanje Kazanjske pravoslavne akademije:
„Između Srbije i Crne Gore došlo je do teritorijalnoga razgraničenja novoosvojenih zemalja. Između ostaloga, Crnoj Gori je takođe pripala i Peć (Ipek), mjesto čuveno u istoriji Srpske crkve, koje je do 1766. katedra srpskih patrijarha, a od od te godine, tj. od uništenja srpske patrijaršije, pripojeno je u crkveno-administrativnoj smislu Prizrnskoj mitropoliji. Sada se Peć opet uzdiže u katedralni grad, sa trećim (po redu) arhijerejem PRAVOSLAVNE CRNOGORSKE CRKVE. I kao takav već je utvrđen (30. novembra 1913.) dr Gavrilo Dožić. Dakle, CRNOGORSKA CRKVA sada ima trojicu arhijereja — cetinjskoga mitropolita Mitrofana, episkopa zahumsko-raškoga Kirila i pećkoga mitropolita Gavrila”.
Izvorno:
„Между Сербіей и Черногоріей состоялось территоріальное разграниченіе вновь завоеванныхъ ими земель. Между прочимъ, къ Черногоріи отошелъ и знаменитый въ исторіи сербской церкви Печъ (Ипекъ), бывшій до 1766 г. каѳедральнымъ мѣстомъ сербскихъ патріарховъ, а съ этого послѣдняго года, т.е. со времени уничтожения сербской патріархіи, присоединенный въ церковно-административномъ отношеніи къ призрѣнской митрополіи. Теперь этотъ Печъ с нова возвышается на мѣсто каеедральнаго города для третьяго (по счету) архіерея ПРАВОСЛАВНОЙ ЧЕРНОГОРСКОЙ ЦЕРКВИ. И таковымъ уже утвержденъ (30 ноября 1913 г.) дръ Гавріилъ Дожичъ. Такимъ образомъ ЧЕРНОГОРСКАЯ ЦЕРКОВЬ имѣетъ теперь трехъ іерарховъ — митрополита цетьиньскаго Митрофана, еп. рашско-захолмскаго Кирилла и печскаго митрополита Гавріила”.
Napomene:
Episkop prizrenski Vaseljenske patrijaršije, Antim, po narodnosti Grk, krajem januara 1831. u Manastiru Kom na Skadarskome jezeru je zamonašio, rukopoložio za jeromonaha i uzdigao u čin arhimandrita Petra II Petrovića-Njegoša.
Eparhija pećka autokefalne Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve obuhvatala je i područja savremenih crnogorskih opština Pljevlja, Bijelo Polje, Mojkovac (desna obala Tare), Berane (desna obala Lima), Rožaje, Petnjica, Plav, Gusinje.
Kao i druge dvije eparhije Crnogorske pravoslavne crkve, Cetinjska i Zahumsko-raška, sa njihovim konsistorijama, ukinute su Ustavom Srpske pravoslavne crkve (SPC) iz 1931. godine.
SPC nikad nije obnovila Peć kao eparhiju ili episkopsko središte.
Faksimili: „Известiя по Казанской епархии, издaніе Императорской Казанской духовной академiи” (br. 9, Kazanj, 1914, str. 276)…
