Živimo u zemlji u kojoj sveštena lica krše osnovne Božje zapovjesti i postulate religije koju propovijedaju, u kojoj nosioci političkih i državnih funkcija, uključujući i menadžment javnih preduzeća, gaze Ustav i zakone ove države… odgovor na to može biti haos i anarhija koju prizivaju neki, ali i poštovanje istih onih normi koje navedena lica krše i postupanje u skladu sa svim raspoloživim pravnim sredstvima. Lako je mrziti, jako je rušiti… ali se treba izdići iznad onih koji puze po zakonskom, moralnom i ljudskom dnu! Pogotovo kad su država, društvo i ono što ostavljamo svojim potomcima u pitanju, jer ljubav i „izgradnja“/“kreacija“/“stvaranje“ nemaju alternativu.
Kada se za nekog kaže da je kriminalac, radi se o „teškoj riječi“, ali kada sagledamo definiciju kriminala (https://sh.wikipedia.org/wiki/Kriminal) onda nam postaje savršeno jasno o čemu se radi. Evo kako se kriminal definiše: „Kriminal je naziv kojim se opisuju sve djelatnosti kojima se krše političke i moralne norme nekog društva, pogotovo kada je riječ o normama iza kojih stoji zakonska sankcija države.[1][2] Počinitelji kriminalnih radnjih se nazivaju kriminalcima. Termin „kriminal“ nema, u modernom kaznenom pravu,[3][4][5][6] jednostavnu i univerzalno prihvaćenu definiciju,[7] mada su statutorne definicije dostupne za pojedine specifične svrhe. Najpopularnije gledište je da je kriminal kategorija formirana zakonom; drugim rečima, nešto je kriminal ako je deklarisano kao takvo relevantnim i primenljinim zakonom.[7] Jedna od predloženih definicija je da je kriminal ili prestup (ili kriminalni prestup) čin koji je štetan ne samo za osobu ili osobe, nego i za zajednicu, društvo ili državu („javni prestup“). Takvi činovi su zabranjeni i kažnjivi zakonom.[1][8]“. Kada pogledamo dalje, vidimo kvarnu igru modernih pravnika koje za kriminalne radnje upiru prstom u pojedinca ili grupu pojedinaca, ali ne i u one koji svjesno krše, ne samo političke i moralne, već i zakonske norme jedne države i društva u cjelini, krijući se iza institucija sistema i parareligijskih organizacija.
Povod za ovu reakciju je sve što nam se dešava godinama unazad, što je kulminiralo dešavanjima u posljednjih nekoliko mjeseci, ali i moja konačna odluka da napokon nađem advokata koji će štititi moje vrijeme, energiju i interese.
Negdje sam ranije pomenuo razgovor sa prijateljem iz susjedne Hrvatske koji me pita: „Anto, što smo prokleti da imamo i resurse i pamet, ali da nam najbolji redovno odlaze iz naših zemalja i regiona“? Želimo napredak? Želimo da izađemo iz krize, koja je „mala beba“ za ono što nam kao državama slijedi nakon COVID-a? Želimo veći životni standard za sebe i sve oko nas? Kako, kad nam najbolji idu jer ne žele da žive u trulim sistemima i retrogradnom društvu koje nas okružuje?
Neki su tražili „hljeba“ kad im je plata bila 900 DEM, pa su dobili „korijene“ i krvavi rat koji je ponio preko 200,000 ljudskih života i 10x uvećao spoljni dug ex Yu država… Ja vjerujem u pravdu, ali za koju se neću boriti „sa vjetrenjačama“ kao pojedinac, ili kao organizacija, već za koju ću angažovati profecionalca/profesionalku da se izbori za poštovanje Ustava i zakona ove države svim pravno dostupnim sredstvima. Tako se mijenja sistem, ne rušenjem istog!
Prije mjesec dana sam ispred organizacije koju vodim podnio tužbu Upravnom sudu protiv Glavnog grada, zbog nepoštovanja ZOUP-a. Danas zovem Upravni sud i kažu mi da postupak može trajati i godinu dana… Nema veze, ali obećavam da će ne samo obezbijediti poštovanje Zakona, već i nadoknadu nematerijelne štete za svaki minut provedenog vremena zbog truda da obezbijedim poštovanje Zakona. Isti slučaj je i sa Ministarstvom javne uprave, gdje čekam novu osobu na čelu ministarstva, a ako se ista bude odnijela kao prethodna (koja se proglasila nenadležnom), uslijediće nova tužba za slučaj koji od 2013. godine čeka čitav nevladin sektor u državi. Moram s druge strane da napomenem da nije sve tako crno, i da je s druge strane Poreska uprava jedan od rijetkih organa koja djeluje ne samo u skladu sa Zakonom, već djeluje i proaktivno, odgovarajući na zahtjeve u roku od 48h, dok isto MJU odgovara suprotno u odnosu na ono što Zakon nalaže, i to u roku dva puta dužem od zakonskog maksimuma.
Danas mi nakon prijetnji advokatom i sudom stiže još jedan odgovor o nenadležnosti, ovog puta od CEDIS-a. Za 3 godine koliko imam ugovor o isporuci električne energije i preko 2,000€ plaćenih računa, uz skoro 1,000€ pretrpljene štete, opet „nenadležnost“… Ne mogu pomoći onima koji sebe vide kao „ovce“ čija frustracija s pravom raste uslijed „kriminala“ (čitaj kršenja političkih, moralnih i zakonskih normi našeg društva), ali mogu ukazati na problem i predložiti da se smanji broj „ovaca“ u društvu i zajednički djelujemo pravnim sredstvima u cilju ispravljanja svih deformiteta društva u kojem živimo. U konkretnom slučaju, Ustav, Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, Zakon o energetici, Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obligacionim odnosima su jasni i davno stupili na snagu, tako da će se moj advokat pozabaviti tužbom i protiv CEDIS-a i protiv Glavnog grada, i nadoknadom materijalne i nematerijalne štete od strane istih, pa će svi snositi posljedice svog nezakonitog djelovanja, kao što ja snosim zakonite posljedice iz obligacionog odnosa, da uredno plaćam električnu energiju koja mi se isporučuje ispod zakonskog i tehničkog standarda.
To što će se šteta za posljedice nečijeg nezakonitog djelovanja isplatiti iz javnog budžeta, koji je budžet svih građana koji istom doprinose, ne smije i ne može abolirati odgovornosti nosioce javnih funkcija i menadžment kompanije koja je u državnom vlasništvu, već isti moraju odgovarati za svoje nezakonito činjenje na način kao što odgovara menadžment u privatnom sektoru. Ako ja i ostali građani možemo da poštujemo Ustav i zakone ove države, moraće ga poštovati i oni koji iste krše krijući se iza državnih i parareligijskih institucija, jer su Ustav i međunarodni akti više nego jasni!
Anto Janković