Petak, 3 Maja, 2024
Rubrika:

Posljednji film Živka Nikolića prvi put pred gledaocima na 36. Filmskom festivalu u Herceg Novom

Riječ je o svojevrsnoj logičnoj završnici filma, za koju je Koprivica dopisao scenu susreta šest junakinja na istom jezeru, ali iz vizure današnjeg trenutka, nakon skoro tri decenije, čime su uspjeli zaokružiti filmsku priču, uz njegova nastojanja da se i tekstualno zadrži eho Živkovog manira, uz paralelu dva vremena

Nakon skoro tri decenije, film Živka Nikolića, pod radnim naslovom “Čudni ljudi”, u produkciji RTCG, a u selekciji dugometražnog igranog filma, biće premijerno prikazan na 36. Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro film festival, koji će se 36. put održati od 22. do 28. avgusta na Kanl-kuli, poručuje scenarista filma Dragan Koprivica.

Treba reći da je riječ o dosad neprikazivanoj, desetoj epizodi poznate humorističke TV serije “Oriđinali”, u kojoj, osim lika Niše, koji nakon bračnog brodoloma odlazi na jezero da liječi ljubavne boli, nema baš nikakvih drugih dodirnih tačaka sa serijom, već predstavlja potpuno odvojenu filmsku priču za sebe – objasnio je Koprivica.

“U svom već oprobanom maniru, kao najveći crnogorski filmski reditelj svih vremena, Živko Nikolić je napravio jezersku ljubavnu sagu sa likom Niše u središtu zbivanja, uz nove likove koji se uklapaju u ljubavni mozaik, a siže je projektovan kroz sudbine grupe djevojaka, opijenih usamljenošću, ljubavlju i Nišinom pojavom, kao inicijalnim pokretačem daljih neobičnih zbivanja na jezeru tokom dugog toplog ljeta.

Scenario za film Živko i ja smo tokom više dana smišljali na terasi ondašnjeg hotela Crna Gora. Tekst sam potom radio noću, i donosio sekvence sljedećeg dana. Tokom brojnih druženja, dok smo dogovarali neke bizarne detalje sižea, na terasi hotela smo se često smijali, što je izazivalo pozornost prisutnih, posebno što su prepoznavali Živka, videći ga u neformalnoj atmosferi, kao običnog, nasmijanog i raspoloženog građanina”, primijetio je Koprivica.

Napominje da je Živko potom tokom snimanja filma mijenjao određene detalje, kako to čine i drugi reditelji, a od njega je u tome imao punu saglasnost.

“Jer i lično podržavam pravo svakog velikog reditelja na kreativnu slobodu tokom snimanja. U znak poštovanja, nijednom nijesam prisustvovao snimanju na Skadarskom jezeru, na Karuču, smatrajući da bi bilo neumjesno da izigravam supervizora u stvaralačkom činu jednog velikog reditelja. A ono, što bi se u naznakama moglo još reći o sižeu filma, jeste da je Živko snimio neobičnu ljubavnu storiju u više pravaca, uz njegova već prepoznatljiva traganja za arhetipskim slikama našeg mentaliteta, likova, jezerskog krajolika i samog podneblja.

A scene, koje je maestralno snimio na jezeru, djeluju i kao slikarska platna u pokretu zbog Živkovog slikarskog talenta, uvijek prisutnog u njegovom višeslojnom rediteljskom postupku”, nastavlja Koprivica.

Vraćajući se u godine, u kojima nije bilo nade za ovaj filmski materijal zabilježen na Beta-kasetama, Koprivica ističe da je “dugo i beznadno ležao u arhivi TV Crne Gore”.

Scenarista ističe da je “spasonosnu ulogu” u finalizaciji ove filmske građe imao generalni direktor RTCG Boris Raonić, koji je prije više mjeseci donio definitivnu odluku da se montaži postojećeg materijala, uz dokumentarističke sekvence, mora pristupiti.

“U obavezi sam takođe istaći da je filmski reditelj Senad Šahmanović, uz organizatorske sposobnosti i nevjerovatnu energiju, uspio finalizovati čitav postupak, uz njegovu dokumentarističko-filmsku viziju projekta, kako se to i radi kad je riječ o nedovršenim ostvarenjima filmskih velikana. Pritom je imao i brojne organizacione, tehničke i druge probleme i obaveze, uz ostvarivanje kontakata sa akterima filma, čak uz obavezu putovanja u SAD zbog filmovanog intervjua s jednom od glumica, Svetlanom Cemin, koji je potom izvrsno uvršten u filmsku građu.  Kao filmski reditelj novog talasa, Šahmanović je maestralno ispunio sve obaveze i kao supervizor montaže filma, uz njegovo izvrsno dosnimavanje kratke, posljednje scene, nedavno snimljene na Karuču…”, otkriva Koprivica.

Riječ je o svojevrsnoj logičnoj završnici filma, za koju je Koprivica dopisao scenu susreta šest junakinja na istom jezeru, ali iz vizure današnjeg trenutka, nakon skoro tri decenije, čime su uspjeli zaokružiti filmsku priču, uz njegova nastojanja da se i tekstualno zadrži eho Živkovog manira, uz paralelu dva vremena.

“S obzirom na to da sam i prisustvovao snimanju, u obavezi sam istaći da je Šahmanović virtuozno režirao završnu sekvencu, davši svoj puni doprinos optimalnoj atmosferi, plastično predočavajući glumicama poruke i svrhovitost cjelokupne scene. Pritom su zablistale Dijana Marojević, Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević, Jelena Mila Ivanišević, Bojana Kovačević i Marina Bukvički. Kuriozitet je da su dosnimavanju filmske građe na Karuču prisustvovali i neki od najvažnijih aktera iz 1996. godine: Nastadin Bulatović, tadašnji direktor serije, Vesna Ivanović, sekretarica režije, Raco Nikolić, pomoćnik reditelja, Vesko Balandžić, far majstor, i Mijo Rabrenović, mikroman”, zaključio je Koprivica, uz zahvalnost svim akterima projekta.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve