Nepoštovanje države Crne Gore, državnih simbola, ustavnih vrijednosti, urušavanje kulturnih i naučnih institucija… zahtijeva reakciju u vidu građanskog otpora, obavještavanja međunarodne javnosti, napuštanja parlamenta od suverenističkih partija, apela raznim međunarodnim udruženjima i asocijacijama za ljudska prava, pravljenja deklaracije o položaju crnogorske kulture i nacije, ali i formiranja političko-kulturnog pokreta u koji bi se uključile asocijacije i pojedinci iz zemlje i dijaspore – poručio je za Pobjedu publicista Milorad Popović.
Poštovanje države i njenih simbola ne bi trebalo biti pitanje volje pojedinaca, već je to obaveza, zakonska i ustavna. Međutim, današnja praksa u Crnoj Gori govori nešto sasvim drugo. Brojni su primjeri nepoštovanja države, gaženja i cijepanja crnogorske zastave, neustajanja za vrijeme intoniranja himne… Veći dio javnosti je, ipak, najviše ostao zaprepašten skandaloznim gestom predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića koji je 3. jula za vrijeme intoniranja himne držao ispružen srednji prst. On je pokušao da opravda ovaj neprimjereni čin i kazao da je namještao sat, ali tužilac je, nakon što je pregledao video-zapis sa svečanosti na kojoj se to desilo, ocijenio da postoje elementi krivičnog djela u gestu Kovačevića, te da će protiv njega biti podnijeta krivična prijava.
Kada je u pitanju učestalo nepoštovanje državnih simbola, Popović kaže da „ko god nešto zna o prirodi velikosrpskih pretenzija prema Crnoj Gori, koji imaju kontinuitet skoro 150 godina, za njega tu nema iznenađenja“. Odgovarajući na pitanje zašto nije bilo adekvatnog odgovora javnosti i protesta zbog skandaloznog gesta Kovačevića, Popović je rekao da je to „za ozbiljnu analizu“.
– Ne znam, upravo je to momenat za ozbiljnu analizu. Nije samo taj skaredni, uličarski, primitivni gest nešto što je nepojmljivo. Još opasnije je kad predsjednik države Crne Gore za inostrani medij kaže da Crnogorci i Srbi imaju isti jezik i kulturu. Samim tim, sa najviše političke adrese se sugeriše nepostojanje kulturne i nacionalne individualnosti Crnogoraca, što je nesumnjivo uvod u popis stanovništva koji će pokušati svim silama da falsifikuju. Bojim se, s obzirom na kukavičluk opozicije, da će se dozvoliti da se to – u svakoj normalnoj zemlji statističko pitanje, falsifikuje kako bi nacionalni Crnogorci postali manjina u Crnoj Gori, što će biti uvod za mijenjanje Ustava kako bi se u narednom periodu kad se za to stvori bolja politička klima, ponovo trgovalo sa crnogorskom državnošću i Crna Gora se u nekoj novoj trgovini trampila za neki viši interes kao što se to desilo 1918 – kazao je Popović.
Na pitanje na koji se način suprotstaviti takvim namjerama, Popović je rekao da je potrebno da to učine parlamentarne suverenističke stranke svim dozvoljenim sredstvima, a to su napuštanje parlamenta državnog i lokalnih.
– Potrebno je pozivanje na građanski otpor, obavještavanje međunarodne javnosti, intelektualci bi trebalo da se aktiviraju kroz razne forme protesta, od peticija, protestnih književnih večeri, do apela raznim međunarodnim udruženjima i asocijacijama za ljudska prava. Treba napraviti deklaraciju o položaju crnogorske kulture i nacije, formirati politički kulturni pokret u koji bi se uključile asocijacije i pojedinci zemlje i dijaspore. Više puta sam pokušao kod mojih prijatelja intelektualaca da se nešto pokrene u tom smislu, ali zbog tog stepena neinventivnosti ili oportunizma stvarno sam ozlojeđen – rekao je Popović.
Ukazao je na sadašnje stanje u crnogorskoj kulturi, medijskom prostoru, prosvjeti.
– Danas u Crnoj Gori gotovo sve televizije su u privatnom vlasništvu iz Srbije, crnogorskim stvaraocima je uskraćena pomoć iz državnog budžeta, onemogućeno je predstavljanje za kulturne predstave i prezentacije koje imaju nacionalni predznak u više od dvije trećine opština. Riječ je o eklatantnom nasilnom mijenjanju nacionalnog, kulturnog karaktera Crne Gore. Ali ono što me iznenađuje i zbog čega sam očajan, to je vrlo mlaka sporadična i neorganizovana odbrana elementarnih kulturnih, nacionalnih, ljudskih prava građana koji se ne osjećaju Srbima u Crnoj Gori – kazao je Popović.
Prema njegovim riječima, to zahtijeva ozbiljnu sociološku i politikološku analizu.
– Takva pasivnost i kukavičluk na najnovijem primjeru udara na Gradsku televiziju, mijenjanje statuta Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“, zatim na formulaciju obrazloženja Njegoševog spomenika u Nikšiću, to je nešto što je nezapamćeno u Evropi danas. To ne postoji ni u jednoj evropskoj državi, ni prema najminornijim manjinama, tipa Laponaca, Bunjevaca, Cincara… a kamoli prema državotvornom narodu koji je nominalno većinski u Crnoj Gori – istakao je Popović.
Poručio je da je pitanje za političku klasu, socijalističke stranke, glavne institucije kulturne i naučne, akademije nauka, Univerzitet, tzv. nacionalnu elitu – da li oni pristaju na tu, kako je rekao, nesumnjivu devastaciju i asimilaciju crnogorske nacije i kulture i uništenja Crne Gore kao građanske i sekularne države i društva.
Prema njegovim riječima, reakcija je neophodna „ukoliko predsjednik države i Vlada podstiču sistematski na mijenjanje karaktera Crne Gore, ukoliko se ne poštuju ustavne vrijednosti, državni simboli, urušavaju kulturne i naučne institucije, na svaki način omalovažavaju predstavnici Crnogoraca, nekažnjivo se fizički nasrće na ljude koji pjevaju patriotske pjesme, optužuju se prepoznatljivi ljudi koji su pružili otpor velikosrpskoj agresiji poput Nena Kaluđerovića koji je na Belvederu bio glavni akter otpora, bez vidljivih razloga optužuju da su članovi zločinačkih organizacija…“.
– Kriminalizuje se suverenizam i crnogorstvo na razne načine, i nepodobnost DPS-a za novu vladu je zbog uloge ove stranke u stvaranju nezavisnosti i zbog toga što je glasa srazmjerno veliki broj nacionalnih Crnogoraca, a ne zbog korupcije koja je danas malignija nego do 2020. To je cijela lepeza pritisaka na Crnogorce i crnogorsku naciju koja, zbog neorganizovanosti, nedostatka hrabrosti i nesposobnosti, prolazi – kazao je Popović.
Poručio je da, ipak, postoji „crvena linija“.
– Postoji, međutim, „crvena linija“ koja nije uvijek vidljiva. Ukoliko se to bezakonje nastavi, realno je očekivati da će kod Crnogoraca probuditi nešto od istorijskog prkosa i da će na adekvatan način pokušati da pružaju otpor tom nasilju i bezakonju – dodao je Popović.
Kazne
Član 198 Krivičnog zakonika Crne Gore predviđa da ko javno izloži poruzi Crnu Goru, njenu zastavu, grb ili himnu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Prema izmjenama i dopunama Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore, predviđene su novčane kazne za nepoštovanje grba, zastave i himne Crne Gore, i to od hiljadu do 20 hiljada eura za pravno lice koje upotrijebi grb i zastavu u umjetničkom stvaralaštvu, nastavnom i obrazovnom radu na način kojim se narušavaju javni moral, ugled i dostojanstvo Crne Gore. Ista kazna predviđena je ako se na grbu ili zastavi izvrši bilo šta, ispravi, doda ili izmijeni, upotrijebe kao robni ili uslužni žig, uzorak ili model ili ako se zastava postavi tako da dodiruje tlo ili kao prostirka ili zavjesa. Zakonskim izmjenama predviđene su i kazne ukoliko se u tekstu ili melodiji himne izvrši bilo kakva njena izmjena ili se izvede na način i u prilikama koji vrijeđaju ugled i dostojanstvo Crne Gore. Kazne za odgovorna lica su od 300 do dvije hiljade eura, za fizička lica od 300 do dvije hiljade, a za preduzetnike od 300 do šest hiljada eura.
Pred Osnovnim sudom u Podgorici u toku 2020, 2021. i 2022. godine nije bilo formiranih krivičnih predmeta zbog krivičnog djela povreda ugleda Crne Gore iz člana 198 Krivičnog zakonika – saopšteno je Pobjedi iz ovog suda.
Posljednja kazna zbog nepoštovanja državnih simbola izrečena je u Sudu za prekršaje u Budvi – odjeljenje Bar 20. jula. U pitanju je kazna njemačkom državljanu M. J. K, sa prebivalištem u Baru, zbog oštećenja državne zastave Crne Gore i zastave Evropske unije u toj opštini. Mediji su prenijeli da je kažnjen, po članu 22 Zakona o javnom redu i miru, u iznosu od 800 eura.