Političke i druge bezobraštine

Piše: Nevenka F. Bajković

Hvala neprijateljima, smutljivcima, nesojima i fukari

Evo dođe vakat, zeman ura, tj vrijeme da im se kolektivno zahvalimo za sve što učiniše, što danas čine i za ono što ne učiniše. Pomogoše nam da se alavertimo tj. osvijestimo i dozovemo pameti. Ko zna do kad bismo ih mazili, pazili, svako malo im podilazili a oni nas zahvalno gazili. Da išta imaju u glavu, liše uzvištane surutke, ne biše prevršili. Mogli bi nas potezat za nos još stotinu godina kao što nas ispotezaše od Garašanina na ovamo. Ma se i mi pokadkad ponašamo ka splačine. Trebalo je da nam u kuću dođu i pljunu u turin pa da se otrijeznimo od ljubavi „bez alternative“. Što će reći beznadežene.

U ovom Univerzumu jedino smrt nema alternativu. Da su na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj smrti Crnogoraca zdušno rabotali evo danas znaju i nesretnje tice oboljele od tičjeg gripa. One zdrave znaju poodavno. Ma smo se, hvala Bogu i svim našim svečevima, koprcnuli. Nešto mi se ne para (tj ne izgleda ) da na tamjan mirišemo.

Zlo kao ni dobro niti je svemoćno niti savršeno. I jednom i drugom svojstvene su greške. Utješna je činjenica da se zlo prije ili kasnije urušava. Ne može dugo samo sebe da podnese. Te se potalauši do slijedeće prilike.

Da je Slobodan Haški znao da će crnogorska samosvjest narasti do ovih razmjera, završio bi devedesetih prvo sa nama. U ona smutna vremena ne bi mu teško palo, potrošio bi mnogo manje municije no na ostalim prostorima. Na našu sreću posmatrao nas je ka buvu u gaće. Preškartao se kad je pomislio da je dovoljno isporučit Crnoj Gori obilate količine insekticida u liku i nedjelu veljesrpskih potrpežnjaka i bojovnika za nečistu stvar od Rista Sotone pa nadalje. Ne znadoše da time potežu zvono za uzbunu, što takođe merita pohvale po učinku.

Hvala im i za ratove i naš omrčeni obraz koji smo vijekovima čuvali a oni ga obrljaše za nepunu godinu u Konavlima i Dubrovniku.

Hvala im što nam opoganiše grobne crkve i manastire od crnogorske nemaštine podizane i potonjom muškom glavom branjene. Đe nam kosti predaka u grobu zvekeću od muke ko zasjede na sveta mjesta za koje su glave izgubili.

Hvala im što su našu đecu po školama učili da nijesu potomci sopstvenih predaka no Cara Lazara i kosovskih junaka o kojima niđe traga nema u pisanim civilizacijskim dokumentima ali ima obilato u usmenom desetercu.

Hvala sportskim navijačima što na utakmicama đe nastupamo zajedno dižu tri prsta i bukaju Srbija, Srbija.

Hvala šogavim i šugavim neonacistima što prijete crnogorskim intelektualcima a time posredno i svim Crnogorcima u Srbiji.

No s padom SICG pašće i svi oni koji su nas na putu ka suverenosti ometali. Ostatku napredak.

Autocitat, Izvod iz teksta objavljenog 11 novembra 2005 godine u Crnogorskom književnom listu.

Ne bi mi palo ni na kraj pameti da objavim nešto štampano prije dvadesetak godina da ovaj tekst neodoljivo ne liči na sve što danas preživljavamo. Čak je i većina izvođača ista.

Ako neko uoči bitnu razliku između gore navedenog i ovoga što nam danas čine,  nek se javi za nagradu.

Sve napisano u citatu odnosi se na suživot u sklepanoj državnoj tvorevini SiCG, što je bio prvi i jedini spoj Srbije i Crne Gore, u zajedničku istoimenu državu. Ma joj ne bi ni lijeka ni vijeka.

Kako sada stvari stoje kezi nam se ganjc novi spoj tj. politički protiv prirodni blud, što ga rukama i nogama pripremaju, ovog puta bez šanse za popravni. Pod kodnim imenom Otvoreni Balkan alijas Srpski svet.

Ako im se posreći da onaj žvalavi, samoproglašeni mesija, ostane glavni izvođač glibavih rabota na Balkanu, crno se piše svima što ne ulećeše na vrijeme u Evropsku Uniju. Što je za sada prilično vjerovatno. Pa zar se ne složiše dvije veljesile da ga poguraju za glavnog džokera na Balkanu. „Mirotvorca“ omiljenog među ratnim zločincima i polutajnog obožavatelja istih.

U tom slučaju ime Open Balkan ubuduće bi moglo bit BSJ – u prevodu Balkanska septička jama, ili može i bez skraćenice Balkanska ološ u zajedničkom saketu. Sudeći po nekim liderima „oslobodilačkog“ smjera i djelovanja u Crnoj Gori, savršeno bi odgovaralo.

Ali izvođenje narečene operacije ne izgleda baš jednostavno. Nije Crna Gora Srbija, u kojoj ni za vrijeme II Svjetskog rata ne bi premnogo antifašista. Pa se ne mogu lako ni potenčit. Jes da se crnogorski odrodi, što domaći što uvezeni, opučiše na izvođenju takvog poduhvata ma im ide teže no što zamisliše. U tom pogledu Srbiji primat ne može niko uzet. Jedina je u Evropi. Vratiše četničke koljače na političku scenu, spomenike im podigoše i proglasiše ih herojima. Nije ni čudo jer su onih antifašističkih imali malo ili nimalo.

Ne bismo prošlost ni pominjali da nam isto zlo ne kuca na vrata od kuće. Bezmalo tri godine. Uz nezapamćenu medijsku harangu, poplavu lažavina i naravno para na lopate. „Bratski“ nego što.

Nova parlamentarna većina i sunovrat države.

Ostali bi vječita opozicija u građanskoj državi da ih trećerazredni zapadni emisari ne instaliraše. Mora vlast da se mijenja rekoše. I bi promjena. Malo je reći na gore. Prsla država u kojoj ništa ne funkcioniše. Trebalo bi na graničnim prelazima napisat ka na onom bilbordu ispred Cetinja – Ne radi.

Svi do jednog lidera i liderčića izmilješe ispod mantije popa Rista u Ostrogu. Jednoumni ka da su klonirani. Za promjenu danas slušaju Ristovog našljednika, prvog helikopterskog vjerskog poslenika u istoriji. Tehnološki napredan zaisto. Na stranu što i Risto reče da nije pameću raskošno obdaren. A li Kakva družina takav duhovni vođa.

Što se tiče programa niti su ga imali niti ga danas imaju. Dobili su samo domaće zadatke. Ispisane ruskim rukopisom s veljesrpskim prevodom. Uz više no obilatu pomoć za izvedbu. Pinjeza tj. para sa obije adrese zapakovane u one velike sakete za švercere.

Glavni zadatak se znao od kad su nastali  – na svaki način obaliti DPS i Prešednika. Nije im se posrerćilo obaljivanje, iako su 2014 probali da izvedu puč, uz koji je planirana i njegova  likvidacija.

Ovog puta poslije njihove pobjede na izborima, gospodin Đukanović je predao vlast na demokratski način i gospodski išetao u istoriju. Okle ga obalit ne mogu.

Pokoljenja djela sude….a za njih ostaje ona narodna vrijeme je majstorsko rešeto. Zna se što kroz rešeto prolazi. Ono što poplava izbaci sa dna na površinu.
Sudeći po najnovijim dešavanjima i raspadom tj. razlazom DF- a to rešeto prije ili kasnije im ne gine. Ni njima ni ostatku većine „oslobodilaca“. Za DPS će malo da pričekaju na buduće izborne utakmice.

Sve što su uspješno odradili na štetu Crne Gore postignuto je besramnom zloupotrebom demokratije. Ni prvom ni potonjom. Od osude Sokrata naovamo. Što se pinjeza tiče bolje da ih zaborave. Vučko je već neke otkačio sa svog krimi budžeta a i novopodržanih će brziejeh dana. Trebaće mu da sanira stanje u sopstvenoj državi. Evo mu se  trese cijela Srbija.

Ostaje da se vidi da li je razlaz osnivača (nazovi) Demokratskog Fronta, pošljedica neslaganja oko stolica, ili dio neke nove strategije. Ne biše li očoplili još koji glas od zbunjenih i ošamućenih glasača. A li cilj im ostaje isti. Samo su ga sad krstili „izmirenje sa Srbijom“. Zvuči privlačno da ne znamo o čemu se zapravo radi.
Sa bratskom se nijesmo ni svađali ali je direktno i indirektno zaslužna za sunovrat do nedavno uspješne države. A ono izmirenje u prevodu znači –nestanak prvo Crnogoraca a poslije i svih nesrba koji im se ne priključe.

Postavlja se pitanje da li će vječiti kameleon lider Pzp- postati novi Abazd. Mogao bi ga uzet za savjetnika da ga obuči nekim trikovima za političko održanje. Neviđeno u demokratskoj teoriji i praksi. Uz stvaranje totalnog pravnog haosa. Za sada toliko o njima. Poznajući aktere neće faliti materijala za pisanje.

I za kraj pažnju privlači još jedan potres na domaćoj političkoj sceni – dešavanja u Socijal Demokratskoj Partiji. Nekad nedvojbeno naklonjene suverenističkoj ideji, koja se vremenom pretvorila u spremnost sađenja tikava s đavolom. Sa ivice cenzusa ih je, da se ne lažemo, vratila zaslužena popularnost Gospođe Draginje Vuksanović Stanković. Njena hrabrost i nepokolebljivost u odbrani interesa građanske Crne Gore ostaće zapamćena kao jedan od najsvjetlijih primjera u našoj novijoj političkoj istoriji.

Velika je šteta što se u ovim najtežim trenucima ne nalazi u prvim redovima za odbranu suverenosti Crne Gore. Bestidno je iskorišćena za potenčenje onog što iz sjenke vuče konce. Ostaje da se vidi đe će se taj potrošeni političar, s povelikom količinom putera na glavi, svrstat u narednim događanjima. Poznajući mu minuli rad  ne sluti na dobro.

 Nastavlja se