Oslobođeni srednjak kao pokazno sredstvo za ulazak u Jevropu

Piše: Slavko Mandić

Ko to kaže, ko to laže da nam je pravosuđe tandara mandara. Možda je nekad bilo, pa iz raznoraznih razloga nijesmo uspjeli to očitavanje kao glasnost da prepoznamo, ali sada, brate, što bi Srbi rekli, lažu plasiranti i brukatori jedne zadato časne rabote. Trebalo bi takve, na plasirante mislim, da budem precizan da me kakva strkotina ne snađe, na dugogodišnju odgovornost, jer su zaslužili da ih dofati ruka pravde. Pa koliko toliko da omirišu enterijer spuške vaspitno zaštitne ustanove. Kao i drugi koji su tamo ekspresno smještani po principu dobre volje izvjesnog telekomunikatorski kriptovanog brata Abaza.

A ako im tunelski inženjering, izuzetno kvalitetno razvijen u Crnoj Gori potonju godinu, pomogne, brzo će oni do rupe u zidu i eto ih na slobodi. Da se brane, i partijski „časno“ odbrane, jer nijesu zalud krvarili za ovu današnju vaskoliku sprdnjijadu.

Sve ovo o čemu slijedi nastavak priče ima prilično krhku specifičnu težinu. I to zato što na ovom prostoru demokratija nikako da pušti korijene, bez obzira na uporno navodnjavanje i đubrivima raznih vrsta pothranjivanje. Kao da se kakav virus uselio i grize tkivo iznutra. Takav razjeda Marka Kovačevića i prosto mu ne da da bude istinsko ljudsko biće. On bi htio, ali koče grizači. Svjedočili smo da je u dobrom dijelu baš tako. Primjer je kako je onako bucmast skočio na noge lagane kad je počela crnogorska himna. I kad su njegovi istomisleći u najvećem dijelu, ali zeru pametniji, držali ruku na žilu kucavicu, njemu mrče odjednom. Ukoči mu se srednjak i dobro ne obali onoga do njega,(slučajnog preśednika) koji takve stvare i ne primjećuje.

Nije primijetilo ni Osnovno državno tužilaštvo. Taj srednji prst nije ničim povrijedio ugled države, koji se nalazio tik uz Kovačevića, smatraju složnim izbačajem pravne estetike gospoda tužioci. I to je njihovo nezavisno pravo. A sve je u ovoj državi nezavisno, osim onoga što nije.

Ako malo bolje razmislimo, tužioci su zakleti ljudi. I Kovačevićev srednji prst je zaklet. To je dio organa koji se nalazi tamo đe mu je mjesto i on komunicira sa ostatkom tijela shodno raznovrsim potrebama vlastite bradate ideologije. To je inače jedini svjetski primjerak fašističkog antifašiste. Kako, ne pitajte mene. Obratite se tvoritelju. On sigurno ima odgovor.

Prilikom preuzimanja istorijskog i čojskog Nikšića, nekada grada kulture, obrazovanja, nauke, industije i sporta, što je drugo Kovačeviću ostalo no da ga sroza na nivo ispod svakog nivoa. A zakleo se: Tako mi bog pomogao! Čuo ga je stvoritelj i vidio, nema sumnje. Jer on sve i čuje i vidi. Ali se ne oglašava još. Baš kao da je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti tačno od vremena kad nam popovi donesoše na svijet eksperte apostolske provinijencije da od zemlje, sa njihovih unikatnim nasljednikom u nastavku, učine ovaj haos koji danas živimo.

A nije strašno ako se himni, tačnije državi pokaže srednji prst. Naravno, pokazivač jedino može biti četnički kojekude Kovačević i niko drugi. Čitajući ovo, śetiće se brojni Nikšićani i lako povezati priču koja će ih dovesti do svinjara Karađorđa. Imaju neku vezu, pa istražujte i povežite. Od mene je dosta da vas navedem. Na vama je sve ostalo.

Još ću vam kazati da glavni junak ovog sramnog epa nije izuzeo srednji prst, pa je možda zbog toga tužilaštvo smatralo neosnovanom krivičnu prijavu protiv preśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića zbog krivičnog djela povrede ugleda Crne Gore. Radi se o kompletnom srednjaku, tako da se onda nijesu mogli naći elementi za njegovo ćeranje, čime je sebi obezbijedio doživotnu amnestiju od strane kompletnog tužilačko preobraženija.
Tužilaštvo je podržano za ovaj razvojni idejni splet etnogeneze Marka Kovačevića, što ga je prepoznalo kao takvog izbornika i dalo mu apsolutno pravo da, zlu ne trebalo, pokaže onomatopejom sve svoje sklonosti slobodnomislećeg demokratskog četnika. Jakov Vučićev s desne i lijeve mu bande strane, nezainteresovano gledaše kako mu se sprdaju sa državom, ali se utisak stekao da je slučajni bio više zadovoljan što se taj glibavi čin dogodio.

A tužilaštvo malo, malo pa proradi u punom kapacitetu u nekoj od opština. Malo se mora čekati, jer nemaju kad. Nijesu oni krivi što nekakve kriminalne grupe i osioni ljudi iz tog okruženja ne daju da se održi sjednica tamošnje skupštine opštine. To je njihovo pravo od kojega se najmanje sedam puta nijesu odricali. Tako im bog pomogao, kako brojni zakleše sebe, shvativši da upadi u andrijevačku SO kfiminalnih grupa nije krivično djelo već demokratski iskorak. Tužilaštvo smatra da jednoumni klerofašisti mogu da upadaju u institucije đe se mora prihvatiti zakon jačega. Poput nadaleko čuvenog srama u Šavniku đe se drugu godinu izbori ne mogu održati. A država snom mrtvijem spava.

Tako im bog pomogao.

Za vjeki vjekova. Svima koji ovo čine, dok god tako čine!