Osiromašeni uranijum: Kad smo postali nacionalisti i Milovi plaćenici?

Piše: Boban Batrićević

Śećate li se litija? Śećate li se pobjede litijaša na izborima 30. avgusta? Śećate li se tadašnjega Dritanova meteorskoga uspona? Śećate li se možda cijele jedne plejade medija, NVO sektora, “nezavisnih” intelektualaca, analitičara i zapadnih ambasadora bliskih njegovoj partiji Uri, koji su litije i promjene u Crnoj Gori objašnjavali kao pravo na slobodu, kao ono što je potpuno u skladu s prosvijećenom Evropom. I još rekoše: smijenjen je potonji “evropski Lukašenko”.

E baš tada, dok je Dritan dobijao pozive od Matije Bećkovića da dođe u Beograd da ga nose na rukama kao oslobodioca, kad je odio na ostroško poklonjenje da mu Amfilohije sastavi Vladu klerikalaca, kad su se ulicama crnogorskih gradova širile četničke zastave i prizivale Srebrenice, da, baš tada je jedna mala grupa javnih djelatnika upozoravala Dritana da će paktiranjem s nosiocima klerikalne kontrarevolucije uništiti Crnu Goru. Tada je taj krug koji okuplja Ura o tim kritičarima Crkve Srbije te Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića svakodnevno govorio da su:

1. sluge bivšega režima

2. crnogorski nacionalisti, tzv. komite

3. plaćenici Mila Đukanovića

4. antisrbi i antipravoslavci koji progone Crkvu Srbije

5. fašisti, koji frazama o antifašmu prikrivaju sopstveni fašizam.

S krilaticama da je “osvježilo” i da je to “neka nova Crna Gora na koju se moramo navići” na svaki su način relativizovali opasne manifestacije velikosrpskoga nacionalizma, a pojedine popove Crkve Srbije okivali u zvijezde kao nosioce nove srpske-proevropske platforme u Crnoj Gori. Ako samo prelistate ili pregledate medije bliske Uri za period od izbijanja litija do prije neki dan – pomislićete da se radi o latiničnom izdanju kakvoga provladinoga i crkovnoga glasila, glasila Crkve Srbije – razumije se.

Onda je Dritan, mada ne ličnom voljom no politikom “zavrtanja ruke” kolonijalnoga upravnika SAD za Balkan, okrenuo ploču. Umotano nam je kazao da su oni naši strahovi ipak bili prilično realni i opravdani. Da je neophodna promjena Vlade sastavljene u prostorijama Crkve Srbije. Da Crna Gora više ne može onako kako nam je tvrdio 30. septembra! Naravno, nije baš tako rekao ali se to moglo iščitati iz njegove savršene demagogije.

Onda je sva ona silna kamarila piskarala, enveovaca, “slobodnih analitičara” i ponekoga zapadnog ambasadora te medija bliskih Uri počela koristiti istu argumentaciju koju su iznosili oni koje su najviše opanjkavali kad su Crkva Srbije i Ura bile u ružičastoj koaliciji.

Sad se stvarno nameće pitanje – što to Ura i Abazović žele? I da li za to što žele imaju pameti i morala? Za prvo nijesam siguran. Njihov kadar dominantno je sastavljen od ljudi koji su prve dane radnoga iskustva u životu počeli u Vladi koju sada ruše. Za drugo, ostavljam vama da zaključite nakon narednih redova.

• Dok se kralo crnogorsko sakralno kulturno dobro i prepisivalo Crkvi Srbije, Dritan, Ura i ekipa govorili su o demokratizaciji, utopijskoj Crnoj Gori u kojoj će se srkati iz zlatnih kašika.
• Prilikom helikopterskoga desanta, naličnoga scenama iz Ramba 2, Dritan, Ura i ekipa ne samo što su podržali cetinjski Černobilj – suzavac, bombe i pendrekanje po sovjetskoj metodologiji iz Mađarske i Čehoslovačke no su na svaki način nastojali onaj građanski bunt crnogorskoga naroda predstaviti kao operaciju kriminalnih klanova i DPS-a Mila Đukanovića.
• Dok se osporavao genocid u Srebrenici, Dritan je govorio o opasnostima Balkana od crnogorskoga nacionalizma.
• Dok se jedan dio okupljenih oko Urine platforme polako počeo distancirati od politike Vlade čiji je Dritan potpredśednik, njegova partija bila je njen najtvrđi promoter. Elegantno je kritičkim tonovima u svojim redovima rekla da su prestari i prevaziđeni.
• Dok su se crnogorske službe bezbjednosti čistile od crnogorskih (čitaj: prozapadnih) kadrova i punile raznoraznim kontroverznim tipovima iz epohe Slobodana Miloševića i Vojislava Koštunice, Dritan je uvjereno isticao da on koordinira bezbjednosnim sektorom i da tu nema nikakvih mutnih radnji.
• Dok se apelovalo na poplavu mantija po crnogorskim institucijama i pretvaranje crnogorskoga državnog aparata u ćeliju Crkve Srbije, Dritan i Ura su bespogovorno prelazili preko toga.

I sada, Dritan, Ura i njihova ekipa otvoreno vele kako je država ugrožena, kako popovi nijesu napuštili politiku, kako je ugrožena crnogorska prozapadna orijentacija, kako je načet multietnički i multivjerski sklad, kako se podriva crnogorski bezbjednosni sektor. U pravu ste, gospodo! Ali đe ste bili od januara 2020. kad su počele šetnje mraka iz Mordora, đe ste bili sve ovo vrijeme i zašto ste se ćutali na sve što sad potencirate kao opasnost a što je svakome ko poznaje pansrpsku matricu iz 1989. bilo očigledno?! Ne, vi ste živjeli svoj trenutak slave u srpskim tabloidima, osvajali visoke pozicije i ostvarivali “dječačke snove”, kako reče Abazović kad je pośetio trku Formule 1 u Dubaiju. Zbog vaše bezrezervne podrške i promocije onoga što Aleksandar Vulin zove “Srpskim svetom” a Aleksandar Vučić i Dritan Abazović “Otvorenim Balkanom”, došli smo do opštega stanja raspada društva po svakome šavu za koji će trebati više konca no što ga Crna Gora može sama ispresti da bi se sastavilo. Upravo vi iz Ure odigrali ste za velikosrpsku stvar ulogu koju uranijum igra za proizvodnju nuklearnoga naoružanja. Sad imamo radioaktivni otpad kojega se treba riješiti.

Možda, velim, i imate želju da se operete, ali vam oni koje ste kaštigali dok ste bili na medenom mjesecu sa Zdravkom Krivokapićem i apostolima, ne mogu vjerovati. Jer znamo da ste sve što ste rekli i tvrdili prije godinu i po dana, sad opovrgli. Ali vremena i ljudi se mijenjaju. Kad se DPS mogao transformisati 1997. i okrenuti Zapadu i Crnoj Gori, što se i vi ne biste konačno odrekli konstantne lažavine. Ajmo na vaš korak probati gledati kao na potpisivanje Beogradskoga sporazuma 2002. Ali nikad ne smijemo zaboraviti mrak u koji smo zapali zbog vas. Neka to ide na vašu savjest ako je imate. I na sud istorije.

Što veli Merlin, a Bosna zna najbolje – “gdje si bio ti kad je bilo najteže?