U svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik i književnost promovisana je najnovija knjiga jednog od najznačajnijih crnogorskih i južnoslovenskih pisaca Andreja Nikolaidisa. Knjiga “Hronika propasti” sadrži izabrane kolumne koje pretežno prate i analiziraju društvene procese pokrenute pojavom litija u Crnoj Gori. Kolumne su prvobitno objavljene u crnogorskim i regionalnim medijima u protekle dvije godine, a knjiga je objavljena u izdanju Shura publikacije iz Opatije.
Moderatorka promocije Sanja Orlandić ukazala je na paradoksalnu činjenicu da knjiga koja se u najvećoj mjeri odnosi na crnogorske društvenopolitičke teme u protekle dvije godine nije objavljena u Crnoj Gori te upitala Nikolaidisa da prokomentariše okolnosti koje su dovele do publikovanja ove knjige i to što se u svojim tekstovima pored Crne Gore ponajviše bavi i problemima Bosne i Hercegovine. Nikolaidis je osvrćući se na sličnosti Crne Gore i BiH, odnosno izazove pred kojima se ta društva nalaze, konstatovao kako imati ignorantski odnos prema BiH danas znači imati ignorantski odnos prema Crnoj Gori sjutra.
„Ako padne BiH, pašće i Crna Gora“, istakao je Nikolaidis.
Na pitanje kakav je odnos međunarodne zajednice i nevladinog sektora prema aktuelnim negativnim trendovima u crnogorskom društvu, Nikolaidis je istakao kako ne vjeruje u tzv. projektni moral, ukazujući na to da je međunarodna zajednica utrošila silne pare za performativne projekte a da je izostala intervencija u stvarnosti. Po njegovim riječima sama činjenica da je Srebrenica danas u Republici Srpskoj svojevrsni je skandal.
Nikolaidis je ukazao i na fenomen tzv. srednjičara, odnosno onih društvenih aktera koji uporno relativizuju probleme s pozivom na potrebu za navodnim kompromisom i pomirenjem, konstatujući da je kompromis oko ključnih vrijednosti nemoguć, s podsjećanjem da u engleskom jeziku riječ kompromis može značiti i kompromitovati.
Pokušaji da se u javnom diskursu izjednači velikosrpski nacionalizam koji je za sobom ostavio genocid i tzv. crnogorski nacionalizam, koji za sobom nije ostavio nikakve zločine, po Nikolaidisovim riječima, bestidni su, netačni, cinični i idiotski.
Nikolaidis je ukazao na paradoks crnogorske političke stvarnosti u kojem su partije ljevice baštinile svojevrsni prezir prema radnicima, pa je taj prostor na političkoj sceni zloupotrijebio Amfilohije Radović pozivajući na poštovanje radničkih prava, što je jedan od karakterističnih paradoksa i u svijetu – đe se desničari u populističke svrhe sve više okreću socijalnim pitanjima, dok se ljevica bavi pitanjima ekologije itd. Nikolaidis je upozorio da se iza projekta Otvoreni Balkan kriju velikodržavni projekti i da bi crnogorska nezavisnost ukoliko taj projekat zaživi postala prazna ljuštura.
Po njegovim riječima taj je politički projekat unitarniji i od EU i u njemu bi BiH, Crna Gora ali i Makedonija postale tek teritorije a ne države. U kontekstu politike EU prema BiH i Crnoj Gori Nikolaidis je podsjetio na riječi Viktora Ivančića da EU liči na „muzej napuštenih evropskih vrijednosti“, ali da nam uprkos tome ne preostaje ništa drugo do da se za te vrijednosti borimo.
Ovo je pisac a matija beckovic je cetnicka avetinja
Ne zna se da li si lepši ili pametniji …
Ne brabonjaj rogonjo!
Matija je najumnija ziva srpska glava. Povuci rijec.
Znam Matiju manitoga, ni tada ni sada ozbiljni ga ljudi nijesu cijenili. Imao je onu jednu pjesmu Veri Pavladoljskoj i na njoj je izgradio “imidž”, i to je svekoliko Matijino pjesnikovanje. Ostalo je pamfletiranje “na Njegoševu” i “na narodnu”, ni nalik na poeziju koje je on “vadio” recitovanjem imitirajući Majakovskog. Znam ga, generacija smo, ja književnost, a on ništa (ali eto – on je “akademik” bez fakulteta, a ja čovjek koji je iskoristio svoj fakultet da pomogne onima koji imaju dara za njiževnost) No. neću ođe o sebi, a o njemu toliko.