(Ne)kultura i Grad teatar Budva

Piše: Ivana Đukić

Bijah prije neku noć na otvaranju ,,Budva grad teatra”. U radosti što je ova manifestacija uopšte nastavila da se događa, śedoh neđe bliže, u nadi da ću bolje čuti i jače doživjeti.

Međutim, u jednom trenutku počeše do mene da dopiru replike, koje nijesu bile iz predstave koja se trenutno igrala – ,,Krvave svadbe”.

Po svojoj formi u tom trenu i sadržaju, a posebno na mjestu unutar radnje, na kom su spominjane – nikako nijesu mogle biti iz predstave. Pa, da je ma ko režirao, a ne veličanstveni Igor Vuk Torbica – nedavno preminuli – čiiem je djelu i radu veče i posvećeno.

Trgnuh se i primjetih u prvom redu osobu muškog pola, kako bezobzirno i dalje naglas komentariše. Naravno, svi nosimo svoje vaspitanje iz kuće, ali je, očigledno, da ga ni oni do njega nijesu opominjali. Mora, pomislih, da su ga puštili bez karte, pa usljed nedostatka saznanja što je to ustvari predstava i kako se njen sadržaj prezentuje publici, čini ove gnusne stvari.

I dalje u svojim misima, začudih se, ako je već pušten bez karte, kako to da je sio u prvi red?! To mi ne bi jasno, iako jasno čuh iz njegovih usta, u dramatičnom trenu, đe vjerenica odbija da bude poljubljena: ,,Ajde pušti mu se”, ,,Što mu se ne daš?!”, ,,Șto čekaš?!”, ,,Jesi li ga…” Naravno, tu je bilo još ,,razgovora ka ispred televizije, u svojoj sobi”, ali nijesu za ovaj portal, što je – naravno – sve zajedno – trebalo da korenspondira sa replikama izrečenim od strane brilijantne glumačke ekipe, u režiji velikana.

Možda ga je naziv predstave asocirao na drugačija očekivanja.

Nastavih da pogledujem i shvatih da je osoba, okaraktrerisana kao (iz)govornik ovih gnusnih, bezobzirnih, i krajnje neukih ,,ispada” , sam gradonačelnik Budve, Marko Carević. A, zapravo je i bilo jasno da je ,,neka od vrijednosti” osoba, inače ne bi moglo, a da obezbjeđenje ne odreaguje.

Imajući u vidu njegov govor, održan na otvaranju, otvoriše se i pitanja – ko mu ga je pisao – obzirom da ga on nije razumio.

Stara definicija glasi: ,,Pozorište je škola za narod”. Očigledno da je predśednik Budve, Carević, upravo uspješno upisao prvi razred, čemu śedoče i njegove upadice – koje dadaistički odgovaraju tom uzrastu.

Ima nade za njega. Parafraziraću na ovom mjestu rečenicu genijalnog Igora Vuka Torbice, kojom je i napravljen uvod u otvaranje:

,,Moć pozorišta nije velika, ali je ključna. Oni koji su primaoci informacije, postaju stubovi sveopšte kulture.”

Očigledno da ti stubovi moraju biti od čvrstog materijala, jer će se cijela konstrukcija pisac-reditelj-glumac-gledalac srušiti.