Ne znači ne

Piše: Andrej Nikolaidis

Tvrdio ti da je čaša do pola puna ili do pola prazna tebi, buraz, fali pola čaše vode. Kada tu čašu pokušaš prodati, ma kako je reklamirao, ti prodaješ pola čaše vode. A to ne vrijedi puno. Osim u pustinji. Što Crna Gora, još uvijek, nije.

Potpredsjednik vlade Dritan Abazović održao je večeras pres konferenciju na kojoj je negativno mišljenje Venecijanske komisije o „Dritanovom tužilačkom zakonu“ pokušao predstaviti kao – pozitivno. Njegova priča nije bila namijenjena Evropskoj uniji i Venecijanskoj komisiji, nego domaćoj javnosti, od koje očekuje da njegovo objašnjenje popije kao – čašu vode. Ono što će on popiti je, izvjesno, novo pojašnjenje EU – mišljenje je negativno pa negativno.

No Abazoviću je to svejedno. On je, prosto, uložio previše u rečeni zakon da bi od njega odustao. Napokon, on je u vladu ušao sa namjerom da hapsi. To, hapšenje, njegova je politička platforma. Ono nekoliko puta kada je u tome uspio, nije časio časa da se time pohvali: u savršenom svijetu, on bi na svom tviteru svako veče objavljivao ko će biti uhapšen sutra. Život je surov: moraš čekati da nekoga stvarno privedu, pa da to objaviš. Tužno je radosnu vijest držati za sebe.

Elem, Dritan je stvari postavio tako da od hapšenja zavisi njegova karijera. Od političkog preuzimanja tužilaštva zavisi budućnost njegove stranke. Mišljenje Venecijanske komisije pred njim stoji kao prepreka. Ništa za to: preskočiće je kao što bi se nabolji lipicaner vinuo preko žive ograde pred zadovojnim bečkim plemstvom, sa sve pripadajućom im poslugom. To bi moglo imati izvjesne posljedice na brzinu EU integracija Crne Gore. Pa šta? Front je još ranije stavio do znanja da će za zakon glasati uprkos mišljenju Venecijanske komisije. Danas je isto saopšteno iz URAe. Preostaje da saznamo šta o važnim odlukama koje se donose uprkos upozorenjima EU misle Demokrate. Budu li glasali za „Dritanov zakon“, Bečić & co. će biti tek statisti u igri koju vode drugi i iz koje će drugi i profitirati.

Budu li, kojim slučajem, glasali protiv, ukazaće se kao ključni partner EU u Crnoj Gori. Tužilaštvo, jasno, ne valja. Kao što ne valja ni sudstvo – znam to iz ličnog primjera; crnogorski sudovi, naime, nalik su na „Alisu u zemlji čuda“.

Lopovima je, jasno, mjesto u zatvoru. Ali kada ti iz EU, koja upravo neefikasnost u borbi protiv korupcije vidi kao ključni problem države kažu kako rješenje za to nije da se tužilaštvo podvede pod kontrolu nove vlasti, nego da se tužilaštvo učini slobodnim, profesionalnim i efikasnim, a ti si se, kao, zaputio u EU, onda „ne“ znači „ne“. EU integracije ne možeš ubrzati tako što povlačiš poteze kojima rizikuješ njihov prekid.