Nazdravljam za ono što si bila, što jesi i što ćeš biti

Tebe ja danas slavim. Tebe uzvišenu, toliko malu, opet veliku, toliko gordu.

Tebi danas ja dižem čašu, sa suzama u očima, ponosom u duši.

Tebe malu, a opet veliku ja danas uzdižem.

Tebi danas priklanjam sebe i zajedno sa tobom, tebe jednu-jedinu proslavljam!!!

Nazdravljam za jedinstvo, slogu i ponos!!!

Nazdravljam za ono što je tvoje i samo tvoje. A to je ovaj kamen, ovaj najtvrđi kamen. Ovo najplavlje nebo i najbistrije more.

Nazdravljam za ono što si bila, što jesi i što ćeš biti Nazdravljam za ono što je u tvojoj biti, što sačinjava svaku poru tvoje zemlje i tvoje stijene. Nazdravljam za slogu svih tvojih naroda i narodnosti. Nazdravljam za one sijenke koje krase tvoje gore.

Jesi jedna. Jesi posebna. I bićeš do vječnosti. Tako uzvišena, lijepa, mala, a opet beskrajno velika. Prošla si pakao prošlih vjekova. Udarali su na tebe. Prošla si sve moguće muke. Bila bitke i ratove, bojeve…. A opet te eto. Danas, na vrhu Balkana, kao ponosna Luča i oreol slobode. Vodilja drugim narodima u borbi za sopstveno postojanje i VJEČNOST.

Zato te volim, zemljo moja. Zato uz tebe i sa tobom ja spokojno ovaj tvoj, crnogorski vazduh dišem.

Ima u tebi svega. Svih mogućih nemira, bola i tuge. Osmijeha i ljubavi, za bezbroj života. Ima svega, jer je to tvoja sadržina. Ti si Luča antifašizma, Luča narodnooslobodilačke borbe. Ti si simbol SVE TRI SFERE-SVE TRI VJERE. Jedinstvena zbog svega što imaš, a posebna zbog onoga što ćeš tek da budeš. Moja, Goro Crna.

Cijela si natopljena krvlju, ta predačka krv je tvoja sadržina. Ti si kost. Stub loze i korijena. Tvoja površina, tvoje tijelo, sve su grobovi. Grobovi onih koji ginuše, jer se tvoja SLOBODA krvlju branila, čuvala i do danas očuvala. Tvoja SLOBODA životima se branila, jer se kroz vjekove, za tebe samo ginulo, da bi ti opstajala i da bi ostajala u AMANET tvojim potomcima. Da i oni znaju, kakvu je golgotu njihova DOMOVINA prošla, da bi oni miran život imali i spokojno živjeli. Hvala ti na tome Goro moja.

Patila si u tišini, bol te je razdirala, ali suze puštila nijesi. Gledala si kako preko tvojih leđa nestaju životi tvojih junaka. I željela si da plačeš, ali suze puštiti nijesi mogla. Mogu da zamislim kakav si bol osjećala, kad su te kopali, kad su u tebe tijela polagali… Tvoja jadna, napaćena leđa sve su sami grobovi i grobnice. Neđe samo ploče, neđe spomenici, neđe obilježja. Moja napaćena, mila mati.🇲🇪

Koliko je suza u tvom Lovćenu, čije kamenje svaku borbu pamti. Koliko je muke u tvom  Durmitoru, preko koga se preturiše svi mogući ratovi. Koliko je bola u Morači, Pivi, Komarnici, Tari… Čija je voda leševe nosila i sa krvlju se miješala. Eeeeh. Da možeš da pričaš. Da usta svoja otvoriš. Da zajecaš iz dubine duše…. Da tvoju bol čuju svi, i oni koji te vole i oni koji te ne vole…

Nije lako biti ti, a mnogi bi to htjeli. Pa iako mala, opet toliko jaka. Najsvjetlija, ponosna buktinja zapaljenog sjaja.

Butkinja antifašističke iskre, koja tinja u svakome od nas. Plamen slobodarske vatre koju zapališe borci za tvoje pravo i tvoju čast.

Zato ti se i dive i zato žele potajno biti ti. I tvoji prijatelj i tvoji neprijatelji.

Boli ih… Što uprkos njihovoj mržnji, ti opet neodoljivo grliš sve njih. Sve narode stapaš u jedno, ispod svog sunca i svoga neba.

Podjednako voliš i džamiju i katedralu, i crkvu i hram. Podjednako voliš i Hrista i Alaha, i Krišnu i Budu, za tebe u tome ne postoji razlika. Ti ih opet sve slažeš na svom kamenu, a to ih boli. To boli tvoje neprijatelje. Zavidni su….🇲🇪

Koliko si velikodušna. Koliko zapravo umiješ da voliš, i da pružaš ljubav, uprkos svom bolu koji si pretpjela i nažalost trpiš i dan-danas od domaćih izdajnika. Od domaćih izroda koji bi te najradije rastrgli kao što lešinari kidaju trulo meso. Voljeli bi da te rascijepaju jer tvoje jedinstvo ne mogu da trpe, a tvoje postojanje boli ih više od svega. A ti ih iznova mučiš i na još veće muke stavljaš, svojom sposobnošću da grliš i u naručje primaš, sve ljude, ma koje VJERE bili.

Zato, nije lako biti ti,a mnogi bi to HTJELI.

Nije lako gledat kako ti đeca ginu, kako sopstvena ognjišta gore. Nije lako gledat kako ti tumaraju DOM, skrnave spomenike, uništavaju ono sve, što se tvojim imenom zove, mila moja Domovino!!!

Vjekovima prolaziš kroz muke..

Muka te je i održala.. Tako malo, a tako veliko istorijsko ogledalo.. Tako mala, a tako veliki junaci. Tako mala, a tako posebna i samo NAŠA.

I zaista niđe nije kao ođe.

I zaista Sunce niđe ne sija kao kod nas

I zaista ni nebo niđe nije plavo, kao ovo naše.

Niđe kamen nije toliko gord, stamen i jak.

Ni brda niđe nijesu tako lijepa niti horizonti tako plavetni.

Posebna, moja DOMOVINO.

I nema te emocije koja može da se poredi sa tobom, nema tog plama koji možeš da osjetiš na tuđim drumovima, među tudjim ljudima… Ne razumiju te. Gledaj te kao čudaka koji tumara ulicama. U svakoj tražeći nešta tvoje. Svaka tvoja suza je i moja, tvoja bol je moja bol, jer si ti ja. Bez tebe ništa nije isto, majko.

Bez tvog zagrljaja, dani su prazni…

Ništa ne može da se poredi sa tobom, nijedna svjetska metropola. Ni Beč, ni Madrid, ni Vegas, ni Sidnej, ni Melburn. Ni Njujork, ni Čikago, ni Brisel… Ni Pariz, ni Dablin, ni Moskva. Ja sve to mijenjam za jednu noć u tvojoj kolibi, među prizvuke prošlih života, kad nam živješe i bitisaše naši preci. Ja sve to mijenjam, za svjetlo tvoga ognjišta. Za tvoj sir iz mješine, tvoj kačamak. Tvoje gusle, tvoje opanke. Ja sve to mijenjam za noć na tvojim livadama medju cvrčke i poskoke. Ja sve to mijenjam za tvoje katune, tvoja jezera i vinograde. Za tvoje rijeke i planinske vrhove. Mijenjam za sve ono što si ti, a oni nikad biti neće, mala moja, mala i podjednako gorda, mila mati, vječna Domovino!!!

Danas je naš dan Crnogorci, dan koji obasjava neko prošlo vrijeme i uči nas da ne zaboravimo, da nikad ne zaboravimo, ko smo, što smo i odakle potičemo. Da se ne pokondirimo, ne uobrazimo, i nikad ne zastidimo onog seljaka sa Golije, i ribara sa primorja. Jer se to tobom zove, a tvojim imenom svi smo objedinjeni. Današnjim danom, nadživjesmo sebe. Današnjim danom zapalili smo antifašistički plamen, koji će vječno da gori , dok je svijeta i vijeka i sve dok ti ponosno i gordo postojiš i živiš.