Ujedinjene nacije su 2008. godine, proglasili 19. avgust Svjetskim humanitarnim danom nastojeći doprinijeti jačanju svijesti o važnosti humanitarnih aktivnosti u svim dijelovima svijeta kao i važnosti međunarodne suradnje u ostvarivanju tog cilja. Nikad više potrebe u savremenom svijetu nije bilo za humanošću, saopštila je danas predsjednica Banke hrane Marina Medojević.
“Korona je probleme siromašnih učinjela težim a najnovija dešavanja u Avganistanu su pokazala da problemi postaje sve kompleksniji. Ono što je svaka država dužna uraditi, je pomoći prvo svojim a onda i ostalim građanima u nevolji”, navodi se u saopštenju.
Vladin pristup problemu siromaštva u ovako teškom momentu je, kako neadekvatan. Mjere, strategije i programi za siromašne, skoro da ne postoje.
“Među predlozima za rješavanje pitanja siromašnih koje smo navodili ranije nalaze se: bolje usluge centra za socijalni rad, uključujući socijalno osiguranje, poboljšan pristup osnovnim uslugama zdravstva, poseban fond za liječenje bolesnih kako se ne bi osiromašeni građani skupljali pomoć, poseban budžet za djecu kako bi se poboljšale socijalne usluge za djecu iz siromašnih porodica i pojačane mjere zapošljavanja, naročito za siromašne”, ističe se u saopštenju.
Siromaštvo je, dodaje Medojević, višedimenzionalni pojam i zbog toga se mora na isti način i rješavati.
“Sveobuhvatan pristup siromaštvu dao bi mogućnost da svi kojima je potrebno dobiju pomoć. Mnogo onih koji žive na ivici egzistencije nema nikakvu pomoć sustema i ne nalaze se ni na evidenciji kao takvi. Žive bez struje, jednom dnevno jedu, od terapije uzimaju samo ono što ide na teret Fond zdravstva. Osim potrošnje postoje i drugi vidovi koji ukazuju na siromaštvo.Imamo siromaštvo koje je povezano sa zaposlenjem, uslovima stanovanja, stanjem zdravlja”, navodi ona.
Kako je kazala, humani razvoj koji radi na rješavanju nejednakosti i osnažuje ljude, mora biti prioritet Vlade.
“Morale bi da se sprovedu korjenite zakonodavne reforme i ukinu ili izmijene odredbe u brojnim zakonima, koje dominantno štite interese tajkuna i privilegovanih pojedinaca, a na štetu su građana Crne Gore. Javnost rada i odgovornost moraju biti uslovi su da se humanitarne akcije zaštite od zloupotreba”, smatra ona.
Poručuje i da gdje god se prikuplja novac građana, bez obzira na to po kom osnovu, principi moraju da budu transparentnost i odgovornost.
“Sakupljanje novca na ulici, ili u kutijama, ne smije ostati van nadležnosti države.Isto važi i za privatne račune preko kojih se prikuplja novac građana.Morali bi da budu dostupni javnosti, kao i da bi ta obaveza, koja je do sada bila samo moralna, trebalo da se pretvori u zakonsku. Država treba da učini više da se smanji potreba za prikupljanjem novca za liječenje u inostranstvu, a jedan od načina je da za te namjene formira svoje fondove”, ističe Medojević.
Organizacije, kako kaže, koje prikupljaju i raspodjeljuju sredstva za pomoć građanima, moraju biti kontrolisane kako bi pomoć bila dostupna svima kojima je potrebna.
“Neophodna je koordinacija humanitarnih aktivnosti kako bi država i NVO znale kome pomoć ide i izbjegla se pojava da neki ljudi dobijaju pomoć sa više mjesta, a drugima je uskraćena. Naša dobra djela ne moraju biti globalno poznata, što ne umanjuje njihovu vrijednost.Svaki čovjek je humanitarac u srcu i moramo nastaviti da pomažemo onima koji imaju manje od nas”, zaključuje Medojević.