Način na koji bi Aleksandar Raković obezbjeđivao, po njemu, da izbori budu fer, veoma liči na političku praksu Njemačke 30-ih godina XX stoljeća, kaže za Pobjedu Slobodan Jovanović, publicista i jedan od osnivača Crnogorskog pokreta.
Problem je, smatra on, što su beogradski tabloidi u najvećoj mjeri temelj svih stavova o Crnoj Gori beogradske čaršije, bez obzira na ideološki bekgraund, tako da izjave Rakovića ne da neće izazvati reakciju u Beogradu, već će se uklopiti u inače opštu sliku o Crnoj Gori, a i želje najvećeg broja građana Srbije.
Srpski istoričar Aleksandar Raković ocijenio je nedavno, u emisiji In4S „Srpski svijet”, da bi nakon pobjede koalicije predvođene Demokratskim frontom na izborima vladajuću Demokratsku partiju socijalista, koju u Crnoj Gori glasa preko 150 hiljada građana trebalo zabraniti. U intervjuu je iznio niz fašističkih stavova i kazao dabi legalno izabranog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji po Ustavu ima još tri godine mandata, nakon izbora trebalo uhapsiti.
Već se “proslavio”
“Da stavimo po strani želje Rakovića, koje više spadaju u domen snoviđenja pod uticajem prekomjerne upotrebe depresiva, ono što bi moralo izazvati reakciju građanski opredijeljenih u Srbiji, ako ih uopšte više ima, jeste što to predlaže Raković tobožnjim pobjednicima izbora”, kaže Jovanović.
Podsjetio je da se Raković već “proslavio” izjavom kako će sedam miliona Srba lako fizički izaći na kraj sa stotinjak hiljada zagriženih Montenegrina.
“Sad je, u pobjedničkom zanosu, krenuo da hapsi, zatvara, zabranjuje, uvodi praksu iz Saudijske Arabije u Crnu Goru. Ništa pravna država, ništa prezumpcija nevinosti, ništa volja naroda na izborima, Raković zagovara hajdučiju po Crnoj Gori. Oprost je prepustio Amfilohiju, a sablju je on sam uzeo”, podsjeća Jovanović.
Iako se, kako kaže, nerado, na taj način bavi ljudima, navodi da je Raković tipičan primjer “kada je spoljašnjost podudarna sa unutrašnjim karakterom”.
“Teško da bi sam Raković bilo koga mogao zaplašiti. On je jedan od onih pokvarenjaka koji druge zadojavaju mržnjom i podstiču na agresiju, na logiku rulje, kakvih je prilično bilo u potonjih tri decenije. Rezultate znamo”, ističe Jovanović.
Očito je, smatra Jovanović, da se i bez Rakovića politički napumpava matrica kako da se unaprijed “proglašena pobjeda odbrani” od “mafijaškog režima”, tako da je vrlo moguć ponovni pokušaj, po zna koji put da se ulicom delegitimizuju izbori.
Denacifikacija Crnogoraca
“Način na koji bi Raković obezbjeđivao, po njemu, da izbori budu fer, veoma liči na političku praksu Njemačke 30-ih godina XX stoljeća. Raković bi, uz to, sproveo denacifikaciju Crnogoraca i to postepenu, jer zna Raković da su Crnogorci nestabilni u nacionalnom pogledu. I u pravu si, Rakovicu, to najbolje potvrđuje porast broja Srba u potonjih 30 godina, sve sa javnim izjašnjavanjem njihovih političkih lidera da “od danas” nijesu više Crnogorci nego Srbi”, rekao je Jovanović.
On ističe da su društvene mreže prepune sličnih gadosti koje izgovara Raković. Podsjeća da se protiv Crne Gore pred izbore intenzivirala anticrnogrska kampanja do usijanja.
“Primitivan vokabular, uvrede, prijetnje iseljavanjem, pokrštavanjem, hakovanje crnogorskih portala… dio su agresije u koju se Raković uklapa. S tim što gadosti po društvenim mrežama pišu većinom patološke ličnosti bez značaja u javnosti. Tužno je kad neko ko se kiti akademskom titulom, pa makar bila i iz R’N’R’ pedesetih, spadne ispod tog nivoa. Ili je to postalo u Srbiji “akademski nivo””, upitao je na kraju Slobodan Jovanović.
Đonović: Kako je naročito glup obrazovan glupak
Politički analitičar Ranko Đonović ističe, u izjavi za Pobjedu, da osjeća ne malo gađenje kad pomisli na ovog i, kako kaže, slične “Rakoviće” i da bi polemisati o njihovim izrečenim gadostima bio zaludnji i pogrešan posao.
Đonović podsjeća da je nemoguće bilo kojim zakonom ili demokratskim metodama uskratiti bilo kome pravo govora i iznošenja vlastitih nacionalšovinističkih stavova i da je takav vokabular kod Aleksandra Rakovića i sličnih sa adresa iz Srbije postao jedino pravilo.
“Kad bi i moglo takvo nešto da se zabrani, ne bi bilo dobro. Nikada, onda, ne bismo saznali do koje mjere može da seže ne samo ljudska pakost, već i ljudska glupost, zapravo ne ljudska, već neljudska. Uz to, ta osoba je doktor nauka, pa posmatrajući ga na prvi, a i posljednji pogled, potvrdite sebi kako je naročito glup obrazovan glupak”, kaže Đonović.
Nakon svih, kako kaže,”Rakovića”, Đonović podsjeća na jednog “neočovjeka, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata pripadao kontrarevolucionarnom četničkom pokretu u Crnoj Gori i na razne načine vrijeđao NOB”.
“Po završetku rata zapjevao je sljedeću pjesmu: “Molim Tita i Moša Jevreja da oproste što sam nekad bleja”. Mnogi “Rakovići” počeće uskoro da pjevaju slične pjesme, a glas konkretnog, Aleksandra Rakovića, čuće se najdalje. Ne zaslužuje ozbiljniji komentar ova izjava pomenutog Rakovića, a da čovjek ne naškodi svom zdravstvenom i moralnom stanju”, kaže Đonović.