Nedjelotvornom istragom policijskog zlostavljanja u Podgorici 9. oktobra 2015. godine, država jeBraslavu Borozanu prekršila pravo ličnosti – procesni aspekat zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima i člana 28 Ustava Crne Gore, utvrdila je sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, Nina Ojdanić.
“Borozanu je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od pet hiljada eura i troškovi postupka. Njega je u ovom postupku zastupao advokat Dalibor Tomović, u okviru programa Akcije za ljudska prava (Human Rights Action – HRA) za pružanje besplatne pravne pomoći žrtvama torture, koji finansijski podržava Dobrovoljni fond Ujedinjenih nacija za žrtve torture (UNVFVT)”, saopšteno je iz HRA.
Državu je, kako su naveli, zastupao Aleksandar Veljović, zamjenik Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Ističu da se radi, o prvostepenoj presudi koja nije pravosnažna.
“Borozan je 12. 10. 2015. godine podnio krivičnu prijavu protiv četvorice policijskih službenika zbog krivičnog djela zlostavljanje iz člana 166a st. 2 u vezi st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, zbog toga što je 9. 10. 2015. godine, pretrpio torturu u prostorijama CB Podgorica od policijskih službenika o čemu postoji nalaz vještaka sudsko-medicinske struke”, navode iz HRA.
Takođe, dodaju, više od 35 mjeseci (gotovo tri godine), od podnošenja krivične prijave, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici nije odlučilo o prijavi, iako se radilo o skraćenom postupku, u kome se po prijavi mora odlučiti u roku od mjesec dana (čl. 256a st. 3 Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore).
“Borozan je 2018. godine podnio ustavnu žalbu U-III br. 1760/18 zbog nedjelotvorne istrage i torture koju je pretrpio”, kazali su iz HRA.
Ustavni sud je, navode, usvojio žalbu 2021. godine i utvrdio da Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici nije ispunilo svoju obavezu da zaštiti procesni aspekat prava na zabranu mučenja i hitno postupi po prijavi protiv policijskih službenika, zato što je državnom tužiocu (Vukas Radonjić) trebalo 3 godine i 6 mjeseci da odluči po toj prijavi (od 12. oktobra 2015. do 19. aprila 2019). Zakonski rok za odlučivanje državnog tužilaštva u takvom slučaju je mjesec dana.
“S druge strane, Savjet za građansku kontrolu rada policije je već u decembru 2015. godine zaključio da su sedmorica policijskih službenika prekomjerno primjenili policijska ovlašćenja prema Borozanu”, dodjau u saopštenju.
Do danas, ističu, više od sedam godina kasnije, policajci koji su izvršili krivična djela prema tužiocu nijesu identifikovani, a slučaj je zastario.
“Zbog toga što je 9. 10. 2015. godine, prilikom lišavanja slobode, Braslav Borozan nanio povrede policajcima u policijskoj stanici isti tužilac Vukas Radonjić je u roku od 20 dana (30.10.2015), podnio optužni predlog protiv Borozana zbog krivičnog djela napad na službeno lice u vršenju službene radnje iz čl. 376 st. 3 Krivičnog zakonika Crne Gore. Suđenje koje je počelo 7. 12. 2015. godine, prvostepeno je okončano 10. 2. 2020. godine i Borozan je osuđen na osam mjeseci zatvora”, kazali su iz HRA.
Isti postupajući tužilac Radonjić, je, dodaju, u predmetima Ktn. br. 587/15 (Kt.br. 293/19) zastupao tužioca kao oštećenog, dok ga je istovremeno u predmetu K. br. 723/15 gonio kao okrivljenog, za isti događaj.
“Istovremeno postupanje u oba predmeta je suprotno standardu Evropskog suda za ljudska prava, prema kome državni tužilac koji postupa po prijavi zlostavljača oštećene osobe ne smije istovremeno da bude zadužen predmetom u kojem je ista osoba osumnjičena za krivično djelo u vezi navoda o zlostavljanju, kao što su napad na službeno lice (Boicenco v. Moldova, predstavka br.41088/05, 2006; Timofejevi v. Latvia, predstavka br.45393/04, 2012)”, smatraju iz HRA.
Kako dalje navode, izviđaj po prijavi zlostavljanja Borozana opterećen je i očiglednim izbjegavanjem Uprave policije da dostavi snimak iz prostorije u kojoj su policajci primjenjivali silu prema njemu.
“Prvobitno je policija odgovorila da kamere nijesu radile, a zatim da jesu, ali da je snimak presnimljen. S druge strane, državni tužilac nije obezbjedio da se odmah izuzmu snimci video nadzora iz prostorija u koje je Borozan priveden i gdje je saslušavan, već je pribavio snimke koji nijesu pokrivali sporni prostor (centralni hodnik). Tužilaštvo nije odredilo vještačenje servera MUP-a od strane vještaka za digitalne dokaze, da bi se utvrdio uzrok nepostojanja snimaka”, kazali su iz HRA.
Država, kako su istakli, ima pravo da se regresira za štetu koju državni tužioci stranci pričine namjerno ili krajnjom nepažnjom (čl. 102 ZDT).
“Akcija za ljudska prava smatra da u Crnoj Gori neće biti vladavine prava dok državni tužioci i policijski funkcioneri odgovorni za nedjelotvorne istrage ne budu snosili odgovornost za svoje propuste”, zaključuju u saopštenju.