Iako to nije u njihovoj nadležnosti, pripadnici hercegnovske Službe zaštite i spašavanja, svakodnevno imaju po nekoliko poziva i intervencija da uklone gmizavce, priča za Novski portal komandir Zlatko Ćirović.
„Mi zmiju uhvatimo kada nas pozovu građani i nosimo je prema Orjenu. Imamo hvataljku i kutiju koje koristimo kako bismo uhvatili zmije“, kaže Ćirović.
Uglavnom su to neotrovnice, ali bilo je i otrovnih.
„Najčešće je to smuk, jer je puno veći od otrovnica, a hvatali smo i nekoliko otrovnica, poskoka. Prijave nam stižu su iz svih djelova grada. Prije neki dan je došao čovjek sa kombijem, u motor kombija mu se zavukla zmija. Na Vrbanju mu se uvukla zmija i nekoliko dana je tako vozio dok neko nije primjetio. Onda je došao u vatrogasnu i izvukli smo je“, priča nam Ćirović.
Zmije se najčešće zavuku u dvorišta koja nisu pokošena, ispod drva za ogrijev ili pod krpe, gdje nije sređeno, ali i u kuće, u wc šolje, iza frižidera… Građani primjete i zovu vatrogasce.
„Mi ih ne ubijamo, jedno vrijeme smo smuka i blavore nosili u Savinsku dubravu, jer su bezopasni, ali posljednjih godina to ne praktikujemo, jer građani ne prepoznaju otrovne zmije, pozivaju nas, jer se boje, pa ih sada nosimo prema Orjenu, gdje je njihovo pravo stanište”, kaže Ćirović.
Tako je i manja mogućnost da ih ljudi vide ili čak ubijaju. Za hvatanje zmija nema obuke u Službi.
„Koriste se rukavice za tehničke intervencije i hvataljku. Naručio sam još jednu hvataljku, jer se dešavalo da jedna ekipa ode da hvata jednu zmiju, a u međuvremenu nas pozovu na drugu lokaciju“.
Ćirović se sjeća da je jedne godine Hitna pomoć pod rotacijama ušla u vatrogasni krug.
„Vozilo hitne je bilo parkirano ispred Doma zdravlja i kako je vozač ulazio u auto, vidio je da je zmija ušla u sanitetski auto. Na kanalu smo je našli i izvukli poskoka“.
Kako se ponašati kada se suočite sa zmijom
Preporuke kada se sretnu zmije su da ne treba da radimo ono što instinktvno odmah želimo – da paničimo, bježimo, ili, još gore, da pokušamo da uhvatimo zmiju, ili da je povrijedimo.
Najbolje je udaljiti se bez naglih pokreta, zaobići zmiju u širokom luku i pustiti je da ide svojim putem.
Treba znati da u Crnoj Gori živi 12 vrsta zmija od kojih su samo tri otrovne, a to su poskok, šarka i šargan.
Poskok živi od primorja do Podgorice. Šarke su na preko 1000 metara nadmorske visine. Najčešće na južnim stanama planina se može naći šargan, otrovnica koja je najugroženija u Evropi.
Od ujeda poskoka se ne može umrijeti i zdrav čovjek ima 48 sati da ode do ljekara. Otrovnice imaju cik cak šare koje su jasno definisane i vertikalne zjenice. Poskok se može lakše prepoznati jer ima i rog. Od ujeda šargana možete dobiti glavobolju ili osip ili možda mučninu, jer njegov otrov nije ni približno jak kao kod šarke i poskoka.
Nijedna zmija, otrovna ili neotrovna neće prva napasti čovjeka, a napadaju zbog odbrane.
Zablude su da zmije vole da su na suncu. One se sunčaju samo kada vare hranu ili im je potrebno da se zagriju.
Ukoliko vidite zmiju, bez naglih pokreta, ili je zaobiđite ili se lagano povucite nazad, jer zmija vas vidi samo kao siluetu i prati pokret. Kada se povuče, prema nazad znači da se odmiče kako bi uhvatila zalet za napad.