Region se nalazi u teškoj situaciji zbog srpske hegemonističke politike koja se opet javlja, a dolazi iz jednog centra – Beograda. U suštini, velikosrpski projekat je najveći antisrpski projekat, ocijenjeno je na II panelu 2. Cetinjskog foruma 2023.
Profesor na Sarajevskom univerzitetu i bivši potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Rusmir Mahmutćehajić kazao je kako se „neko od naših komšija nije suočio sa svojom prošlošću i što i dalje živi u mitovima i sanja granice velikih država“.
“Čim neko sanja i to propovijeda kao politički čin, to mora imati genocidne namjere. Znate, prije rata u Jugoslaviji govorilo se: „Neće, neće. Pa evo, pojavit će se reformske snage pa će one spasiti.“ Pa će se pojaviti ovo što smo dobili. A na kraju smo dobili Srebrenicu i ne samo Srebrenicu, dobili smo veliko zlo koje se sada opametilo i sada koristi soft power metode i pokušava ono što se nije uspjelo 1999. godine”, istakao je Mahmutćehajić.
Objasnio je da postoji elita „koja odlučuje da bude izvedeno genocidno uništavanje nekoga“.
“Ništa od toga nije moguće ukoliko ne postoji genocidna ideologija. Genocidnoj ideologiji ne možete suditi i ne možete je zatvoriti u zatvor. Sa tom aždajom moramo se boriti u sebi”, dodao je Mahmutćehajić.
Prema njegovom mišljenju, zločinci u Bosni i Hercegovini nikada ne bi mogli izvršiti genocid da nije bilo podrške svana.
“Ako je BiH kao država moguća, onda su nemoguće veća Srbija i veća Hrvatska”, naglasio je.
Ideologija antibosanstva je, kako kaže, ideologija čije je korijene moguće tražiti u Evropi i prije Francuske revolucije.
“Srbija je ista reaktivna ideologija savremenog hrvatskog hegemonizma. Borba za Crnu Goru, kao građansko društvo, je odgovornost Crnogoraca. Bosna nije poražena, ali nije ni odbranjena. Odbrana Bosne je rvanje sa aždajom nacionalizma. Nikada nije bilo više zagovornika nezavisne i demokratske CG kao što ih ima i sada”, zaključio je Mahmutćehajić.
Hrvatski istoričar Ivo Goldstein smatra da je kultura śećanja ta koja razdvaja.
“Kultura sjećanja je u Crnoj Gori dualna i sukobljava se jedna sa drugom. Pitanje je da li se one mogu približiti”, dodao je Goldstein.
On je kazao da se narativi koji su danas dominantni na svim stranama nijesu pomakli dalje, već su se, kako navodi, još više vratili nazad.
“Istoričari su oni koji se bave kulturom sjećanja. Kada istoričar postane političar, on više nije istoričar. Istoričari dobrim dijelom pistaju političari. Kada istoričar ima politički cilj, on ne nastupa kao istoričar”, objašnjava Goldstein.
Dodao je da ga iznenađuje količina neznanja ljudi koji se bave temama poput Ukrajine i Bliskog istoka, te naglasio da je istorija složena i mjeseci su potrebni istoričarima da probiju u bit nekih dešavanja.
“Moguće je da se preko kulture sjećanja mirimo, ali politika mora doprinijeti tome. Meni ne odgovara priča da je Jugoslavija bila idealna tvorevina jer nam je Jugoslavija donijela ratove 90-ih”, rekao je hrvatski istoričar.
Istakao je da svi totalitarizmi nijesu isti, kako to zastupa jedna teza.
“Nije sve isto, ima puno razlika, nema teksta bez konteksta. Moramo naučiti da postoji druga stana i drugačija perspektiva. Moramo razumjeti drugog i to je način da se stvari počnu pomjerati sa mrtve tačke”, zaključio je Goldstein.
Sociolog iz Srbije Aleksej Kišjuhas ocijenio je da je nacionalizam „najpotentniji organizacioni princip modernog doba“.
“Nacionalizam je danas totalna ideologija, a mi ga ne vidimo kao ideologiju. Posebno toksična verzija nacionalizna u Srbiji je tzv. svetosavlje. Suština ove ideologije je jedan narod pravoslavne religije u jednoj velikoj državi. Pristalice ovakve ideologije odbacuju zapadne vrijednosti”, objašnjava Kišjuhas.
On navodi kako klerikalizacija predstavlja proces u kome političke strukture stavljaju crkvu na prvo mjesto u državi.
“Klerikalizacija nije samo intencija crkve, već je prihvaćena u širim razmjerama. SPC je na javnu scenu u Srbiji vraćena sa Miloševićem na vlasti. U Srbiji tada dolazi do jačanja klerikalizma, nakon 5. oktobra dolazi do uvođenja vjeronauke, a Bogoslovski fakultet postaje dio Univerziteta u Beogradu. Poput mjesečara smo uleteli u klerikalizaciju i tu je odgovor otkud litije”, dodao je Kišjuhas.
Modernost je, dodaje on, skup vrijednosti i društvenih odnosa koje treba braniti, a koje su, kako smatra, i u Srbiji i u Crnoj Gori godinama unazad na udaru.
“Modernost je i vodovod i kanalizacija. Modernost je ta koja naše živote čini boljim i vrijednim življenja. Ljudi u Srbiji se masovno liječe po manastirima, a sveštenici na VMA”, zaključio je Kišjuhas.
Istoričar Milivoj Bešlin svetosavski nacionalizam opisuje kao desničarsku ideologiju, za koju kaže da spaja srpski nacionalizam i klerofašizam.
“Svetosavlje nema nikakve veze sa Svetim Savom osim što je pozajmilo ime te istorijske ličnosti. Svetosavlje je kovanica iz 20. vijeka koju je osmislio ljotićevski teolog Milan Nedić, koji je po naredbi Nikolaja Velimirovića postao član fašističkog udruženja Zbor”, dodao je Bešlin.
Kazao je da je liberalizacijom Jugoslavije krajem 60-ih godina došlo ponovo do promocije svetosavske ideologije.
“Krug se zatvorio kada je patrijarh Porfirije naložio iznošenje moštiju Velimirovića, koji je prošetan beogradskim ulicama, čime je svetosavska ideologija postala dominantna u javnom životu Srbije”, rekao je Bešlin.
Profesor Univerziteta Džons Hopkins Siniša Vuković kazao je da se maligni uticaj projektuje iz sistema neoliberalnog karaktera. Kako smatra Vuković, on je postao izrabljen termin koji često postaje zloupotrijebljen, a time i deplasiran.
“U posthladnoratovskom periodu je došlo do ekspanzije termina meka moć, a kasnije je taj termin postao sopstveni identitet”, rekao je Vuković.
Meka moć je, pojašnjava, vrsta uticaja koja je u stanju da osvoji srca i misli publike kojoj je namijenjena. Cilj je, kako kaže, da ciljna grupa počne da želi ono što u osnovi ne bi željela.
“Kroz meku moć društva počinju da oponašaju jedna druge. To se vidjelo u tom posthladnoratovskom periodu. Meka moć je ostala i dan danas kao neka vrsta paradigme kojom se oblikuju društva”, objasnio je Vuković.
On smatra da modeli i mehanizmi uticaja u današnjem svijetu odudaraju od onoga na čemu je bazirana meka moć.
“Uticaj se više ne manifestuje na način na koji bi se osvajala srca i misli, već stvara konfuziju, apatiju i društveni bunt u odnosu na procese koji su povezani s demokratijom. To je oštra moć autoritarnih režima kroz koji se sije osjećaj konfuzije i nezadovoljstva demokratskim procesima”, rekao je Vuković.
Na modelu Crne Gore, smatra on, simultano djeluju i meka i oštra moć autoritarnih sistema.
“Generacije su stasavale sa idejom da treba bliže sarađivati i imati bliže veze sa Srbijom. Uticaj Srbije se doživljava kao prijateljski. U Crnoj Gori se dešava nedvosmislena regresija i pad demokratskih kapaciteta”, naveo je Vuković.
Kazao je i da se boji, kada je u pitanju Crna Gora, da nedostatak vizije može stvoriti utisak kod građana da demokratski sistem vladanja nije toliko dobar i koristan za državu.
“Važno je razumjeti trenutak u kome se Crna Gora nalazi i intelektualna zajednica ima ozbiljan zadatak da dobro promisli na koji se način tome može suprotstaviti”, zaključio je Vuković.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Senadin Lavić rekao je da su Crna Gora i BiH bliznakinje u, kako kaže, „balkanskoj tragičnoj igri“, koja, kako je ocijenio, traje posljednjih 30 godina.
“Čini mi se da velikosrpstvo nije shvatilo da su i Crna Gora i Bosna nezavisne države. Nalazimo se u teškoj situaciji u kojoj moramo hladne glave i na naučni način promišljati. Srpska politika pokazuje da ne razumje druge pravno-državne aranžmane. Oni su samo otpaci od srpstva i srpskih terotorija”, navodi Lavić.
On ocjenjuje i kako je upravo velikosrpski projekat najveći antisrpski projekat.
“Velikosrpska ideja srpski narod stavlja u konflikt sa drugim narodima i nameće im mržnju i razaranja. Srbija još smatra da može potčiniti Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i djelove Kosova. Velikosrpsko još uvijek vjeruje da je moguće prekrajati granice na Balkanu”, kazao je Lavić.
Dodaje i da zagovaranje velike srpske države znači zločinačko nepriznavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta drugih država.
“Velikosrpski centrizam razvaljuje okolne države i u njima stvara srpski prostor. Sasvim je jasno da Vučić pokušava uspostaviti kontrolu nad Srbima u drugim državama”, zaključio je Lavić.