Piše: Vladimir Jovanović
Novi Zakon o vjerskoj slobodi i pravnome položaju vjerskih zajednica, koji je izglasan ranije Skupštini Crne Gore, bavi se i imovinskim pitanjima. On predviđa podržavljenje imovine za koju vjerske zajednice nijesu u stanju da dokažu da su im pripadale prije 1918. godine. U to vrijeme Crna Gora je izgubila nezavisnost i pridružena je Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – piše grčki portal „Πενταποσταγμα” („Pentapostagma”).
„Najveći problemi u sprovođenju ovoga zakona suočiće Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), čija je nadležnost poslije 1918. godine, sa principom automatizma, obuhvatila svu imovinu, hramove i manastire ukinute Crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, SPC nema validne imovinske akte”.
„Procjenjuje se”, piše „Πενταποσταγμα”, „da zemljište trenutno u vlasništvu SPC prema novom zakonu može da ospori vlasnički status od 12.000 ari. I nadležnost SPC nad stotinama hramova i manastira sagrađenih prije 1918. na javnome zemljištu može se osporiti”.
O istoj temi izvještava i „Η Καθημερινή” („Kathimerini”):
„Zakon o vjerskoj slobodi zahtijeva od vjerskih zajednica na teritoriji Crne Gore da dokažu da su imali posjed nad njihovom imovinom prije 1918. godine. Srpska crkva to ne može dokazati, jer je prije 1918. postojala samostalna Crnogorska pravoslavna crkva, koja je 1920 inkorporirana u Srpsku, stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, zemlje prethodnce Jugoslavije”.
I njemački mediji izvještavaju o događajima u Crnoj Gori. „Spigel online” piše:
„Skupština Crne Gore usvojila je kontroverzni crkveni zakon nakon haotičnih scena glasovima vladine većine. Prije glasanja, zastupnici prosrpske opozicije u plenarnoj sali pokušavali su da ispale dimnu granatu ili vatromet i uništite mikrofone. Službe bezbjednosti su ih uklonile iz sale. Prije toga su nekoliko stotina pristalica opozicije protestovale protiv zakona blokadama puteva”.
„Pristalice SPC plaše se da će im zakon oduzeti imovinu, uključujući srednjovjekovne manastire i crkve. Vlada to negira. Novi zakon zahtijeva od crkava u zemlji da razjasne status vlasništva nad zgradama i nekretninama koje su došle u njihov posed prije 1920. godine. Ta odredba se smatra kontroverznom”.
„Crna Gora je do 1918. bila samostalno kraljevstvo sa vlastitom Pravoslavnom crkvom”, navodi „Spigel online”. „Nakon što je država ugrađena u novostvorenu Jugoslaviju, kojom je vladao srpski kralj, Crnogorska crkva je kraljevskim dekretom 1920. godine izgubila svoj autokefalni – nezavisni status, a zajedno sa svojim pośedima postala dio SPC”.
Mediji u Bugarskoj takođe prate zbivanja kod nas. „Канал 3” piše:
„Zakon će u stvari lišiti uticaj SPC u Crnoj Gori, koju je predsjednik Milo Đukanović identifikovao kao najvažniji instrument velikosrpskoga hegemonizma u ovoj balkanskoj državi.
Posljednjih decenija rasprostranjena je ekstremna zabluda da su Crnogorci izuzetno bliski i najvjerniji od svih Srba južnoslovenskih naroda. To nije tačno. Crna Gora ima dug nacionalni život prije nego što je pala u kandže dinastije Karađorđević nakon 1. decembra 1918. godine.
Važnu ulogu u uspostavljanju crnogorske države imalo je i pomjesno pravoslavno sveštenstvo. Stvarni vođa nacionalno-oslobodilačkoga pokreta početkom 18. vijeka bio je prvosveštenik i knez, vladika Danilo, koji je stvorio teokratsku državu u kojoj je Crnogorska crkva bila od velikoga značaja i bila je lider u svim životnim sferama”.