Dritanov zeman

Piše: Aleksandar Radoman

Kad se jednom s pristojne distance bude pripovijedalo o ovim distopijskim vremenima koja živimo evo tri godine, vjerujem da će ih najpreciznije biti nazvati po najtoksičnijoj pojavi koja ih je obilježila – Dritanov zeman.

Pripovijedaće se tako o vremenima u kojima je za glavnog inspektora ANB-a postavljeno lice dva put hapšeno i jednom osuđeno za pokušaj ubistva, prepričavaće se o vremenu kad je turizmolog izigravao ministra policije i odbrane tvrdeći da nijesu problem nasilnici no oni što na njih ukazuju, posprdavaće se vremenu u kojem je predśednik skupštinskoga Odbora za bezbjednost bio prvostepeno osuđeni terorista, govoriće s nevjericom o državnom sekretaru MUP-a i direktoru Uprave carina uhvaćenom u švercu cigareta, priśećaće se vremena kad je bio jednom jedan ministar zadužen za borbu protiv korupcije zatečen kako „završava“ poslove za rokovnik i televizor od 55 inča, a đeca neće vjerovati da je postojao premijer koji se mafiji opirao tako što je kadrirao po instrukcijama jednog narko klana, borio se protiv „fašista“ u liku slobodnih novinara i intelektualaca u društvu Noćnih vukova, na kriminal udarao koordinišući „reeksport“ cigareta, a političke protivnike ćerao na koalicione aranžmane pakovanjem afera i ucjenama da će – ne budu li s njim – završiti u zatvoru…

Samo u tome Dritanovu zemanu, svjedočiće pouzdani pripovjedač, bilo je moguće da se za direktora Agencije za kontrolu i kvalitet visokoga obrazovanja izabere političar Goran Danilović. Pogledate li na sajtu Agencije biografiju dotičnog, uvjerićete se da je ona pouzdan dokaz da takva osoba niđe u pristojnome svijetu ne bi mogla ni naviriti na vrata slične ustanove. Jedina Danilovićeva kopča s visokim obrazovanjem, sve dok za Dritanova zemana nije isplivao na površinu, bila je to što je prije gotovo tri decenije završio fakultet. Diplomirani profesor filozofije, nakon kratke epizode u novinarstvu krajem 90-ih, cijeli radni vijek proveo je kao profesionalni političar.

U danima kad se suočavamo sa skandaloznom aferom prepisivanja na maturskome ispitu, kad se volja ministra izdigla iznad profesionalnih standarda i integriteta, isti je ministar sebi stavio u zadatak da na čelo Agencije koja bi morala reprezentovati akademsku nezavisnost i kredibilitet – postavi isluženog političara, čiji je kompletan društveni angažman obilježen nacionalšovinizmom i klerofašizmom.

Ministar i njegova komisija između dva kandidata za mjesto direktora Agencije, od kojih je jedan univerzitetski profesor s besprijekornom akademskom biografijom a drugi samo političar i profesionalni nacionalista, procijenili su da više bodova zavređuje – kako je to i normalno u Dritanovu zemanu – ovaj drugi.

Mora da se komisiji posebno dojmio podatak iz Danilovićeve biografije da je bio urednik prvoga crnogorskog tabloida – Glasa Crnogoraca, koji je kao bilten Sedmoga bataljona služio za promociju mržnje i crtanje meta svima koji su se 90-ih suprotstavili ludilu rata i genocidnim velikosrpskim planovima. Ili im se dopala Danilovićeva fotografija s Vladimirom Putinom, kad ga je moskovski satrap, đuture s preostalim poslušnicima svih beogradskih autokratskih režima, proglasio herojem.

Možda im se ipak najviše dopalo to što je Danilović tek što je postavljen na mjesto v. d. direktora Agencije požurio da prozove FCJK za „nelogičnu“ akreditaciju. A možda su ponajviše oduševljeni njegovim patetičnim stihoklepačkim zapomaganjima o Kosovu i ugroženom srpstvu koje je dobrohotno proglasio poezijom ili toksičnim kolumnama na propagandnoj platformi IN4S. Ili su bili fascinirani time što se Danilović kao ministar unutrašnjih poslova oko bezbjednosnih rizika usred pokušaja državnog udara prvo konsultovao s mitropolitom Beogradske patrijaršije?

Eto, to vam je sva stručna biografija Gorana Danilovića koja ga je preporučila za „ekspertsku“ poziciju direktora Agencije za kontrolu i kvalitet visokoga obrazovanja. Bilo kako bilo, ministar i komisija konstatovali su da Danilović ispunjava konkursne uslove i poznaje engleski jezik, iako mu se u zvaničnoj biografiji kao jedini strani jezik koji govori pominje – ruski. Za nekoga ko je javno najavljivao obračun s „lažnim diplomama“, malo je neobično otkud mu sertifikat o poznavanju engleskoga jezika koji – kako vele bolje upućeni – ne govori, pribavljen nakon okončanja konkursa!?

Opsesivno snujući da ugasi FCJK, kao akademski centar otpora klerofašizmu, Danilović, vječiti gubitnik svih bitaka, suočiće se s još jednim porazom. Isuviše je FCJK tvrd orah za njegove mržnjom istrošene čeljusti. Udruženi asimilacioni projekat u obrazovnome sistemu kojem kalauzi Dritan izgleda vam ovako: konfident ruskih službi na privremenom radu kao rektor UCG – žestoki protivnik crnogorskog jezika; ministar samodeklarisani rusofil – negator crnogorskoga jezika; kontrolor Danilović, po profesiji „ugroženi Srbin“ – žeženi protivnik crnogorskoga jezika; predśednica UO UCG, falsifikatorka izbora u naučna zvanja – zadrigla negatorka crnogorskoga jezika. A opet FCJK punu upisnu kvotu ima!?

Kad je ono onda jurodivi Zdravko Krivokapić pakovao stvari najuren iz premijerskog kabineta od strane najbližeg saradnika – kojega danas pogrešno naziva udavom iako je poskok tačnije određenje – svojem je nasljedniku ostavio papirić s porukom: „Proći će…“ Došla eto i kijametska vremena da se s nostalgijom priśećamo Zdravkovih citata.

Prolazi tako i Dritanov zeman, ostavljajući za sobom sprženu zemlju. I Gorana Danilovića unajmljenog da obavi prljave poslove ideološkoga disciplinovanja visokoga obrazovanja. Na svu sreću jednako neuspješno kao i sve što je dosad radio, nesposoban da shvati onu Grunfovu: „Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega“.