Desant Vijesti na istinu

Piše: Đorđe Šćepović

Znamo da je u književnosti vrijeme velikih tema odavno prošlo. Ako govorimo o temama kojima su se bavili besmrtni majstori. Izvjesno je da danas niko neće pisati o Troji, Aleksandru Makedonskom, o krstaškim ratovima, Bonaparti, ili doktoru koji prodaje dušu Nečastivom. Bar ne niko ozbiljan, jer pisati o tome nakon svih onih koji su pisali nije samo ludost već i suicid. No, takve zakonitosti važe za literaturu. Možda, nije da je zabranjeno pisati o svemu tome. No, u našem je fokusu nešto sasvim drugo. Nešto što liči na književnost. Ako ste kolumnista nemate luksuz da ignorišete velika i tektonska pomjeranja tla. Ako ste pak pjesnik sasvim je u redu pjevati o šoljici za kafu, ili tabakeri, kako je to recimo uobičavao raditi čarobnjak Novica Tadić. I to sve možete činiti dok uragan guta cijelo jedno selo. Ali, isključivo u književnom tekstu. Jer, kladim se da kolumnista Novica Tadić ne bi pisao o nahtkasni koju ne smije, i tabakeri koju ne može otvoriti, jer prstiju nema. Ali, vratimo se na selo, vratimo se na potop.

Ako ste kolumnista onda biste bez dvojbe morali pisati o potopljenom selu, i vodi koja selo nemilosrdno guta. Naročito o vodi. Naravno, sve ovo ne važi ako ste kolumnista Vijesti, i ništa vas ne obavezuje, ako ste kolumnista Vijesti. Apsolutno ništa. Osim politike portala za koji pišete. Osim zakona koje su uspostavili vlasnici ovog tabloida. A zakoni su izričiti i jasni: Relativizacija svakog zla koje se sručilo na Crnu Goru; zamagljivanje stvarnosti efemernim temama i događajima; nipošto ne pisati o planovima velikosrpskih nacionalista, obavezno pisati o aferama nekadašnje vlasti, ili, recimo, o spomeniku, po mogućnosti tek postavljenom. A zašto? Pa, zato što tako mora. A što se mora Miškovim upošljenicima nije teško. A zašto se mora? Zato što su Vijesti i njihovi finansijeri odgovorni za stanje u kojem se Crna Gora danas nalazi. Ne stanje, već sunovrat civilizacije u koji su nas Vijesti i partneri gurnuli. Zato što su Vijesti medijski pokrovitelj destrukcije koja je razorila i nastavlja da razara crnogorsko građansko društvo. Zato što su Vijesti inicijator ozbiljnih targetiranja svih onih koji ne pristaju na njihove zakone i na njihovu viziju Crne Gore.

Novinari ovog medija u kontinuitetu plasiraju laži i konstruišu teze o tzv. crnogorskom nacionalizmu, izjednačavajući tako plod sopstvene imaginacije s vrlo opipljivim i u krvi potvrđenim velikosrpskim nacionalizmom, koji dokazuju i kojem svjedoče hiljade i hiljade mrtvih. E, tu nastupaju novinari i kolumnisti Vijesti. Oni moraju pokriti bregove zla. Oni će nacrtati metu na čelu građanskih aktivista, novinara, pisaca, reditelja, i svih ostalih koji javno i jasno i glasno stoje na pozicijama antifašizma. Crtaće na čelima svih čija pobuna protiv vaskrslog fašizma bode oči i para uši vlasnicima medijske imperije. Imperije izgrađene za famoznih 30 godina DPS diktature. E, sve takve će novinari Vijesti obilježiti i pretvoriti u mete za odstrijel. U glinene golubove, koje, ako mu se prohtje, može linčovati bilo ko. I niko se od preostalih novinara Vijesti, onih koji ne drže kist u rukama, neće ograditi od crtača meta, distancirati od paraistraživačkog novinarstva, a kamoli osuditi postupke svojih kolega. Ne, naprotiv, upriličiće tv emisije u kojima će potvrditi i još jednim slojem boje podebljati mete na čelima već lažno prokazanih ljudi. I tako nas po ko zna koji put uvjeriti da iako nijesu autori propagandnih bljuvotina, ipak u njima učestvuju. Ipak, čine sve ne bi li zaštitili kolege iz tabloida. Oni drugi će pisati kolumne o službenim putovanjima onih bivših, ili o davno sagorelim cigarama ondašnjih ministara, ili će pisati o spomenicima, koji im nijesu po volji, i dabome o vajarima, koji im takođe nijesu po volji. Mada o spomenicima i kiparstvu znaju koliko i o etici, to ih ipak neće pokolebati u naumu da se pozabave gorućim temama u Crnoj Gori – spomenicima! Da, spomenici su ključni problem Crne Gore danas. Aždaje koje od 2020. bljuju vatru na Crnu Goru nijesu tema. Aždaje koje gutaju Crnu goru nijesu predmet interesovanja Miškovih kolumnista. Moguće da kolumnisti Vijesti ne znaju mnogo o natprirodnim bićima te se stoga i ne bave aždajama. Moguće da se ustručavaju svjesni svoga neznanja, ali, nije da nešto više znaju o spomenicima, a opet, vrlo se njima bave. Bez ustezanja.

Agresija kojoj je Crna Gora izložena, kako spolja, tako i iznutra, nije nešto o čemu bi pisali kolumnisti Vijesti. Vlast koja je urnisala i do temelja razorila institucije ne budi radoznalost u Miškovim i Željkovim pisarima. Ne intrigira njihovu imaginaciju. Ni da zagolica njihovu inače bujnu maštu. Ali, spomenici su tako intrigantni, još ako ih uradi jedan Dimitrije Popović?! Pa to je prosto neprihvatljivo! Ako pitate kolumniste Vijesti što je to danas najaktuelnije u okupiranoj Crnoj Gori, kao iz topa će vam odgovoriti da je to kič! A kič je sve ono što nije po mjeri renomiranih istoričara umjetnosti, koji su inače i redovni kolumnisti tabloida Vijesti. Kič i provokacija nije famozno nikšićko Љ, niti su to murali posvećeni počivšem Ristu Radoviću, ili cerade s njegovim likom, na fasadama zgrada. Nijesu kič ni Bakijevi romani, od kojih je jedan nagrađen i državnom nagradom, a nagradu ushićenom i vrlo zahvalnom Bakiju glavom i bradom uručio strašni tiranin, o kojem Baki već godinama opsesivno piše. Nije kič ni uređivačka politika Vijesti, niti druškanje novinarke s članovima kriminalnog klana, ne, sve to nije kič. A tek što nije kič emisija u kojoj se iznova poziva na linč ljudi objavljenih na stranicama BIRN-a. Dakako da nijesu kič ni hramovi pretvoreni u vašarišta. Ali, čak desant kiča je spomenik princezi Kseniji. Kako će Crna Gora preživjeti takav strašan spomenik?! Onima kojima posvećujem ovaj skroman, sasvim je moguće i kičast tekst, Danilo Kiš je jednom posvetio čitav esej, a u njemu, između ostalog napisao:

“Oni koji su opèvali u svom gordom odricanju mesečinu, imaju na savesti svoje ćutanje, nepriticanje u pomoć ljudima u životnoj opasnosti“.

Zaista, zar ćemo o kiču, gospodo, u vremenu kad Crna Gora iščezava, pred našim očima. Zgažena čizmom vaših saveznika. Zar hoćemo, o kiču?