Delegacija SOBNOR-a Crne Gore, Organizacija boraca NOR-a 1941-1945 Glavni Grad Podgorica i Zete, danas su položili cvijeće na spomenik strijeljanim rodoljubima na Vrelima Ribničkim, koji se nalazi na Koniku, preko puta O.Š.“Marko Miljanov“.
Prisutnima se obratio i potpredsjednik SOBNOR-a, Aleksandar Maraš.
Njegov govor prenosim integralno
Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, rodbino žrtava fašističkog terora, čini mi posebnu čast, što sam u prilici da mogu da Vam se obratim i da Vas sve toplo pozdravim, ovdje na ovom uzvišenom mjestu, nadomak Vrela Ribničkih, ispred ovog veličanstvenog spomenika slobode, u ime SOBNOR-a Crne Gore, a povodom 82. godine od velike tragedije, gdje su junački položili svoje živote 54 slobodara i rodoljuba, čija imena krase ovaj ljuti mramor.
Danas smo se ovdje poklonili sjenima i djelu poginulih časnih junaka, i njima u nezaborav, na ovom ponositom mjestu, položili cvijeće i odali počast.
Srdačno želim pozdraviti predsjednika SOBNOR Crne Gore, druga Radojicu Radojevića, sekretarku Radmilu Čagorović, delegacije OBNOR-a 1941-1945 Glavnog Grada Podgorica i Zete, rodbinu žrtava, kao i sve ostale prisutne ovom skupu.
Poseban pozdrav direktoru Osnovne škole „Marko Miljanov“, Predragu Burzanoviću, njegovim saradnicima i učenicima.
Poštovani prijatelji, dana 10. aprila 1942. godine, italijanski fašisti, uz predhodnu pomoć domaćih izdajnika, izmedju ostalih, strijeljaše 42 rodoljuba mladja od 30 godina, gdje život položi i najmladji – petnestogodišnji Šerif Omerov Kojašević iz Dinoše, čije ime nažalost nije ovdje upisano, a rodbina ga je odmah nakon strijeljanja sahranila u rodnom mjestu.
Najstariji, Petar-Peko Pantov Maraš, iz Bijelog Polja u Zeti, učesnik balkanskih i prvog svjetskog rata, ponosno i prkosno, junački je pao zagrljen sa svojim dvadesettrogodišnjim sinom Milom, kličući „ Neka je srećna naša smrt, živjela sloboda“.
Svi ovdje pali rodoljubi, klicali su slobodi i prkosili italijanskim fašistima – ubicama. Izdvojiću još neke od njih, uz predhodno izvinjenje onima koje neću pomenuti.
Veljko Pajov Asanović iz Golubovaca, prilikom strijeljanja, prkosio je neprijatelju i pao je s pjesmom i stisnutom pesnicom – partizanskim pozdravom.
Radivoje – Raco Ilijin Boljević, iz Gornje Gorice, učesnik pljevaljske bitke, hrabro je i dostojanstveno pošao u smrt, žestoko prkoseći fašistima i sokoleći drugove.
Milan Vukotić, iz Gostilja, Spaso Nikolić, iz Podgorice i Ljubo Klikovac, iz Mahale, pali su zajedno, hrabreći drugove, govoreći kako treba junački ginuti za slobodu, uzvikujući parole Komunističkoj partiji i slobodi, kao i braća Kukuličić – dvadesettrogodišnji Zarija i osamnaestogodišnji Špiro, iz Golubovaca.
Zabilježeno je da je Tomica Piperović, iz Mojanovića, i u kazamatu u Jusovači, i ovdje na strelištu, bio nesalomivog duha, jak i prkosan, izrašetan kuršumima, tri puta je padao i ustajao i klicao NOB-u.
S pjesmom i klicanjem slobodi, pao je i Bogić Kojičić iz Golubovaca.
S pjesmom prkoseći ubicama, pali su i braća Boljević, Spaso i Luka – Madžar, kao i Đoko Raičević iz Podgorice, koji je na strijeljanju tri puta ustajao, izrešetan rafalima i kličući NOB-u, Partiji i Crvenoj armiji, i time pokazali svoju moralnu snagu pred dželatima.
Okovi nijesu mogli slomiti ideale 54 borca koje zvjerski strijeljaše okupatori i domaći izdajnici, kao što je napisano na ovoj spomen ploči, i zato je danas prilika da se sa posebnim pijetetom sjetimo njih, koji su dali svoje živote za slobodu i ljudsko dostojanstvo i koji su bez imalo straha pošli u smrt.
Ovdje smo i da izrazimo dužno poštovanje svima onima koji su vjerovali u svoja djela, koji nijesu žalili svoje živote kada je u pitanju domovina i njena sloboda.
Zato danas treba da budemo ponosni na sve njih i na svoje pretke koji su se u ogromnom broju žrtvovali da bi budućim generacijama obezbijedili slobodu i mir.
Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, časni skupe, naša je sveta i časna dužnost da trajno njegujemo i slijedimo svijetle tekovine našeg narodnooslobodilačkog pokreta i da se sa ponosom odnosimo prema tome.
Ovaj spomenik i druga spomen obelježja, od Triglava pa do Đevđelije, čuvaju uspomene na herojske podvige jugoslovenskih partizana i treba da budu putokaz mladim naraštajima na očuvanju tradicija naše slavne NOB-e.
Danas kada obilježavamo godišnjicu ovog velikog i bolnog istorijskog dogadjaja i kada sa ponosom slavimo sedamdeset i šest godina od formiranja naše organizacije SOBNOR-a Crne Gore, prilika je i za izraze dubokog poštovanja za sve borce naše veličanstvene NOB-e, za sve naše pretke koji su iznjedrili hrabre i najbolje sinove i kćeri, koji su širom nekadašnje domovine Jugoslavije, ugradili svoju mladost i dali živote za našu budućnost. Zato budimo ujedinjeni oko ideje antifašizma, ideje koju danas baštini napredno čovječanstvo.
I na kraju, pozdravljam vas sa željom da se nikada ne zaborave i ne ponove ova nedjela nad nedužnim rodoljubima, koji su strijeljani ovdje, uz veliku zahvalnost svima Vama, koji ste svake godine tradicionalno u posjeti ovom spomeniku slobode, time dajući značajan doprinos poštovanju i njegovanju izvornih tradicija našeg Narodnooslobodilačkog pokreta.
Neka živi sjećanje na našu slavnu NOB-u!
Neka je vječna slava i hvala svim palim borcima i junacima, koji su ugradili svoje živote u temelje Crne Gore i Jugoslavije, a Vama poštovani prijatelji hvala na prisustvu.
SLAVA IM !!!