Ćutali i saginjali glavu nijesmo nikad, ni kad su bili jači

Piše: Vukašin Perović

Ponovo se juriša na Crnu Goru. Ustvari, to u kontinuitetu traje više od 150 godina. Viđele komšije da imaju pomoć iznutra, pa ne staju. Pomažu im oni neznaveni, mitomani, naivni, plahi, lakomi… Samo se strategije i izvršioci smjenjuju. Organizovani od specijalnih službi i spodoba u crnom koji sebe nazivaju popovima, javljaju se s vremena na vrijeme političari, pjevači, glumci, sportisti, kvazi istoričari… A mediji to oblikuju, uvećavaju i šire po regionu.

Uvijek su to laži, otimanja, prijetnje, napadi… Grubo, nekulturno, bez ikakve mjere ili obzira prema onima na koje nasruću. Na njihove juriše nije dozvoljena nikakva reakcija. Uvijek su komšije začuđene i uvrijeđene kada se taj njihov nacionalizam i primitivizam primijeti i komentariše. Ko god se drzne da se pobuni, reaguje ili odgovori, slijede mu etikete, uvrede i prijetnje. Što činjeti da nas ne uništi zlo koje nam šalju iz komšiluka? Ćutati ili odgovoriti? Sagnuti glavu ili se braniti?

Ćutali i saginjali glavu nijesmo nikad. Ni kad su bili jači. Zato se na svaku, pa i najmanju provokaciju mora reagovati. Odgovor mora biti pravovremen, direktan, oštar i jasan. Bez vulgarnih riječi, ne zato što nijesu zaslužili, nego zbog nas i zbog Crne Gore. Ali mimo toga, ne postoji ni jedno jedino slovo koje može biti neprimjereno, prećerano ili neprikladno, kada se brani svoja država. Okupatori, zlikovci, ratni huškači, mrzitelji… nemaju pravo na blage riječi, diplomatsku komunikaciju i odgovor u rukavicama. A istorija i istina su nešto što im posebno smeta i što ih najviše pogađa.

Zato bilo koja riječ u odgovoru upućenom onima koji nasrću na Crnu Goru, ne može biti previše teška. Reakcija mora da ih zaboli, zamisli i odvrati od zlog puta kojim su se zaputili. Sa njima nema kompromisa, nema popuštanja, ni odustajanja. Domovina se brani kao majka, jer ona to zaista i jeste.