“Država koju je Stefanica, otac Ivana Crnojevića, predao u ruke sinu nastala je pobjedama zetske, crnogorske vojske nad vojskama srpskog despota Đurđa Brankovića”, kaže Čukić.
Čukić podsjeća i da je u to vrijeme Đurađ Branković bio turski vazal. Današnja verzija manastira podignuta je u 18. vijeku, a sagovornik Prve kaže kako je neupitan kontinuitet državnosti od Crnojevića do momenta podizanja sadašnjeg manastira, kao i kontinuitet pokušaja SPC da sve to prisvoji. To potkrepljuje upravo primjerom iz 18. vijeka.
“Kad je ruski knez Dolgorukov došao u Crnu Goru, on je faktički dva mjeseca bio gospodar Crne Gore. To se mora reći glasno. Dolgorukov je za vrijeme svoga gospodarenja Crnom Gorom pokušao da instalira Vasilija Brkića, srpskog patrijarha, u Cetinjski manastir. na mala vrata”, dodaje Ćukić.
Aspiracije SPC nikad nisu prestale, kaže Čukić. Nije se to ogledalo samo u prisvajanju vjerskih objekata, nego i u pokušaju da se sakrije ono što je izvorno, autohtono, da im se pridaju potpuno drugačije estetske karakteristike. Kao primjere navodi manastir Bešku ili stavljanje demit fasade na manastir Ostrog, kao i poostavljanje štekera usred fresaka.